storedrecha

Obicne djevojke koje prodaju sex

storedrecha | 05 Јануар, 2019 01:40

Da li su sve devojke u Beogradu sponzoruse?

❤️ Click here: Obicne djevojke koje prodaju sex

Stigla sam do njegovog stana u kojem je ziveo sa svojom novopecenom suprugom. Zasto onda nisu ok i obicne prostitutke, recimo neke sto bas lepo zaradjuju, ili porno glumice? Nikako da se sastanu s vremenom i prostorom… Hej.

Prema njihovom pisanju, ime Vujinovićeve, kao i ime starleta, ali i nekih poznatih pjevačica pronađeno je među dokumentacijom koja je zaplijenjena od najvećeg estradnog makroa Mihaila M. Mi imamo naseg Zupnika Kresu i Novi Zavjet. Sta on trazi od mene. Vec od same pomisli da u sebi imam dvadesetak centimetara ko kamen tvrdog i debelog jos k tome crnog kurca, koza mi se jezila, a zelja pojacavala.

SPC se opredelila za globalizaciju i ekumenizam stupanjem u Svetski savez crkava. Znaci, probala, videla da znam i sada pitam sta je sledece sto me ceka, :. Klinac je položi na dvosed stavi joj noge na ramena i počne je silovitije karati, grudi joj lete, ona stenje glasnije i glasnije... Razlog za to su flavonoli iz kakaoa. Sada sam vec ne skrivajuci buljio u njene sise koje su se ritmicno klatile dok je polako hodala. », uopće nije mogla ocijeniti gdje joj je ta stvar, al bila je potpuno ispunjena. Kofein nas samo vraa u normalu, sto bismo inace postigli i bez soljice ovog napitka.

Kakvog muškarca žele devojke, a kakvog žene? - Samci, razvedeni i oni koji zive odvojeno od partnera su grupa koja priznaje da i kada se osjeaju lose, rjeñe odlaze da traze ljekarsku pomo.

Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 26-8-2007 at 21:41 Kako prezivjeti prvi dan na poslu poslije godisnjeg Merita Arslani Otisla sam na godisnji odmor prije dva dana. No, ono sto me pocelo brinuti prije nego sam krenula je: kako cu se vratiti? To se pitam zapravo svaki put kad idem na godisnji. Taj povratak na posao, taj prvi dan na poslu nakon godisnjeg - kako prezivjeti prvi dan na poslu nakon sto sam se danima izlezavala na plazi, daleko od posla, kolega i stresa? Ponekad mi se cini da je taj sok povratka takav da se zapravo pocinjem pitati isplati li se uopce ici na godisnji. Naravno da se isplati, ali po koju cijenu? Vec dva mjeseca ispracam i docekujem svoje kolege koji odlaze i vracaju se s godisnjeg. Odlasci su uvijek euforicni, zadnji dan prolazi brzo, nekako se svi radujemo zajedno s onima koji idu na godisnji, iako mi ostajemo. Ti se isti ljudi nakon dva ili tri tjedna vrate, a njihova su lica takva kao da nisu nigdje bili. Da nisu malo pocrnili na moru, stvarno bih pomislila da su zapravo cijelo vrijeme proveli u Zagrebu, skrivajuci se od nas ostalih i usput izmisljali price o tome kako im je bilo na godisnjem. Ovo je klasicni razgovor izmedju mene i jedne od kolegica koja se vratila s godisnjeg i vec vidim sebe kako cu isto tako gundjati kad se vratim na posao. Vec vidim te gomile e-mailova koji ce me cekati, poruke raznih ljudi koji su me zbog neceg trazili dok me nije bilo, hrpu faksova na stolu, i vec znam kako cu cim se vratim, odmah cuti nesto poput: - Cuj, bi li ti mogla danas napraviti...? No, nisu oni krivi, oni su samo kolateralne zrtve naseg ocajavanja jer su dani odmora iza nas. Prvi dan na poslu i radno mjesto su antiteza godisnjeg odmora na kojem nemamo nikakvih obaveza, osim jedne, a ta je da se dobro odmorimo i opustimo. Znam kako ce mi izgledati prvi dan, tu nema nikakve dvojbe, nitko ih nema, svi znamo sto nas ceka. Sjest cu za stol, donijet cu si kavu da zadrzim dojam kako sam zapravo na nekoj terasi, upalit cu kompjutor i onda ce nastati pakao. Vec nekoliko godina iskusavam svakakve metode kako bih izbjegla nervozu prvog radnog dana, ali nijedna se dosad nije pokazala uspjesnom. Jedino sto sam postigla je da sam se umjesto dva puta zbog povratka s godisnjeg zivcirala cetiri puta. Cula sam se povremeno s kolegama s posla, zanimalo me kako je na poslu i sto se dogadja, ali ni to ne pomaze. Uvijek se vracam dan ili dva prije kraja godisnjeg da se stignem raspakirati i pripremiti za zivot u civilizaciji, no i to je samo jedna varka. Dva puta sam ostala cak malo u dodiru s poslom provjeravajuci svoje mailove, pa i odgovarajuci na njih, sto i nije bilo toliko naporno, ali to je jedna od stvari koje vise nikada necu napraviti. Takve stvari me mogu oraspoloziti, ali jos uvijek ne znam kako izbjeci sindrom prvog radnog dana. Vise smo u prirodi, vise se odmaramo, opustamo, zabavljamo, druzimo... I niposto nije normalno da je tako samo 2-3 tjedna godisnje. Taj je osjecaj nesto sto nam treba svaki dan, svaki tjedan, no cesto si to ne mozemo priustiti. Mozda se vracamo na posao koji nas sve manje ili uopce ne veseli, koji nam je izrazito stresan. Mozda se vracamo problemima od kojih smo nakratko uzeli predah. Mozda, opcenito, zivotnom stilu koji nam vise ne odgovara. Tim bolje, vrijeme je za promjene - istaknula je Ana Karlovic. Kod takvih razmisljanja zaboravljamo da i u svakodnevici mozemo uciniti promjene zbog kojih ce nam biti lakse. Svi zasluzujemo vise odmora, vise putovanja makar malih , vise zabave, vise opustenosti ili bilo cega sto nam godisnji odmor pruza. Covjek u suvremenom drustvu zeli izbjeci neugodne emocije i stanja pa cak i tako prirodne osjecaje nevoljkosti da se vrati s godisnjeg. Mozda bi trebali razmisliti o tome zasto je tako: Sto vam je bilo najljepse na godisnjem? Cega vam treba vise svaki dan kad niste na godisnjem? Cemu se ne zelite vratiti? Sto biste mogli napraviti za sebe da vam bude ugodnije i ljepse vracati se kuci? Depresiju kroz koju prolaze povratnici s godisnjeg nitko od nas ne vidja na poslu svaki dan i takvo stanje zaista nema nikakve veze s radnom sredinom, poslom ili tvrtkom u kojoj radite. Mozete raditi s najdivnijim ljudima na svijetu, u najboljoj tvrtki koja postoji na zemaljskoj kugli, ali nista vas nece spasiti. Nije rijec ni o kakvom umjetno stvorenom fenomenu - psiholozi se najozbiljnije bave ovim problemom i stalno preporucuju nove metode kojima se moze izbjeci frustrirajuci prvi dan na poslu. Najcesci savjet koji mozemo cuti je da se s godisnjeg vratimo dan ili dva ranije, ali ne tako da to bude tek puki povratak, vec da taj jedan ili dva dana iskoristimo za odlazak na masazu, veceru, druzenje s prijateljima ili u kino, odnosno da radimo sve ono sto inace radimo u slobodno vrijeme. Povratak s godisnjeg zadnji dan, i to kasno navecer, prema psiholozima, najgora je stvar koju mozemo napraviti. Ne samo da to znaci da direktno s mora dolazimo u ured nego cemo sigurno zapeti u nekakvim guzvama na cesti ili aerodromima, sto nas moze jos vise izivcirati. Na taj nacin necete moci izbjeci situaciju da se zadnji dan godisnjeg brinete oko toga hocete li stici na vrijeme ili cete zakasniti na aerodrom, i tako isfrustrirani doci cete ujutro na posao. Odmah se prihvatiti velikog posla prvi radni dan, psiholozi su takodjer proglasili losim izborom, te tvrde kako se ne samo prvi nego nekoliko prvih dana ne bismo trebali previse opterecivati poslom. Bolja je metoda, tvrde, laganim se ritmom vratiti u poslovnu rutinu, kako bismo izbjegli preveliki stres. I mozda ne bas ocekivani savjet, ali taktika koja je, sudeci prema raznim istrazivanjima, vrlo uspjesna, jest to da prvi dan nakon povratka s godisnjeg treba poceti planirati novi godisnji. Psiholozi tvrde da planiranje godisnjeg jednako opusta kao i sam godisnji, a pomisao da cete jednog dana opet na godisnji ima vaznost svjetla na kraju tunela. Sve to ne zvuci lose, ni nemoguce, a vjerojatno stvarno pomaze. Mislim da cu iduci put, odnosno vec za tjedan dana, primijeniti metodu s pauzama ili ovu da se lagano vracam na posao, necu pretjerivati prvi radni dan s poslom. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 23-9-2007 at 22:38 Ako postoji tragedija, gdje je junak? Pise: Mani Gotovac U kornatskoj tragediji stradao je mladic star koliko i drzavnost nase domovine. Ali nije proglasen junakom... U kamenjaru na Kornatima stradali su… Bili su to ponajvise mladi ljudi. Marko Stancic rodio se negdje kada i drzavnost nase domovine. Kralj Lear drzi u rukama svoju mrtvu kcer i kaze otprilike ovo: tesko nam je kada umiru nasi bliski, ali najteze je kada se poremeti red u prirodi, kada kceri i sinovi zaklapaju zauvijek vjedje prije majki i oceva, prije djedova i baka. Taj poremecaj u prirodi, taj neocekivani odlazak mladih, za mene je prva po znacenju tragicna vijest. Za roditelje pojedinacno, ali i za cijelu zajednicu. Zacudo, upravo nam takve vijesti pristizu neobicno cesto posljednjih 17 godina. Zapocelo je s ratom. Bili su anonimni, kao da su na margini. Nijedan medju njima nije proglasen junakom. Jedini junak Domovinskog rata bio je Franjo Tudjman. Europske tragedije i drame, fikcije, ali i realnost, nisu mogle ranije zamisliti tijek rata bez razlicitih rastrganosti junaka izmedju proturjecnih zahtjeva. Kao niti bez velikog broja razlicitih osobnosti sa svojim mnogolikim sudbinama. Pa ipak, najvise mi, u mom jadnom pokusaju razumijevanja tih dogadjaja, pomazu Eshil, Sofoklo i Euripid s onim njihovim tragedijama koje se zbivaju kao posljedice Trojanskoga rata. Euripid mi je pri tome najblizi autor medju trojicom velikih, po mnogima i nedostiznih. Mozda manje vjest, ali drzak, samosvojan i slobodan. Je li zato morao u vrijeme svog zivota i emigrirati? Je li ga zato na kraju vlast, koliko se zna, uspjela otrovati? Zacudo, njegove tragedije nisu na repertoarima nasih kazalista i festivala. Euripid je kod nas opet u progonstvu. Valjda proporcionalno tome koliko mladi kod nas stradavaju. A upravo je njegov Orest nekoliko stoljeca prije Hamleta izgovorio pocetak glasovita monologa. Napola su zivi, napola mrtvi. Pa ipak, o mladima u Domovinskom ratu saznala sam najvise tijekom haskog procesa. Kada su i oni usli u srednju zivotnu dob. U svakom slucaju mladima koji su odrasli u svijetu gdje je ubojstvo vrlina a ne grijeh, moglo se dogoditi ili se dogadja i mnogo gore. Mogla ih je, primjerice, zena docekati u kadi i zaklati sjekirom kao Agamemnona ili su mogli lutati svijetom i dovijati se opstanku poput Odiseja ili upadati u totalna ludila na sliku i priliku samog Herakla. Valja ih samo pogledati u oci kao obicne smrtnike s danasnjih ulica. Odista je tesko sacuvati glavu koja jos uvijek, eto, oprostite, mora i misliti. Ne govorim o vrijednostima izvedbi, nego o koncentraciji na motive o zivotu mladih kod nas. Vladalo je veliko zanimanje publike. Ali zbivanja su prividno prosla bezazleno. Naime, kako za koga. Ovisno o pokricu ove ili one politicke stranke. U toj promjeni, gdje je svaka ideja o takozvanom idealu zamijenjena idejom - o stjecanju novca, kod nas se opet najvise obila o glavu mladih. Ponudio im se uski tjesnac za prolaz. Pitam se jos uvijek sto im je postalo uzorom, koga su gledali, koga oponasali? Puno toga, ali mozda ponajvise - ljude koji znaju igrati, glumiti, znaci biti licemjerni. Dakle svi oni koji kod nas imaju moc u obliku novca, slave i, unatoc svim vrstama feminizma ili upravo zbog njih, jos uvijek dominantnu moc onih koji imaju u posjedu lijepu mladu zenu ili lijepog mladog muskarca. Kada imate neku od tih moci, onda se jedno prikazuje na drustvenoj sceni, a drugo se zbiva ispod zita. Ne poricem kako sam i sama upadala u te opasne zamke. Zato ih barem dijelom i poznajem. Ali sada cu dati nekoliko konkretnih primjera. E, ne bih li pokazala tko bi trebao biti uzor mladima u nasoj zemlji. Recimo, svecenik iz gradica X koji jednom rukom oprasta grijehe, a drugom ispod stola trazi skrovita mjesta zene, muskarca, djeteta. Crkva kao institucija koja zabranjuje svaku slobodu nad vlastitim tijelom, od abortusa do eutanazije, ali iz svog neizmjernog blagostanja apsolutno ravnog tajkunskom kod nas, ne odvaja, gle, ni lipe u korist neke djevojke i mladica koji nista ne mogu zapoceti jer nista nemaju. Ili je uzor mozda Miomir Zuzul koji uziva u svom bijelosvjetskom sarmu s jednom arijom iz udarne opere sto mu pjeva s glave kao arene, a sve se kod njega ustvari vrti oko izrade tvornickih carapa za svaku prigodu i za svaku visokoparnu, osobito americku mjeru. Oni koji se ne mogu snaci u svim tim zavrzlamama zavrsavaju u inozemstvu ili u svaku vrstu ispraznosti, pa onda u pljacki, drogi, samoubojstvu itd. I onda sam odjednom osjetila udarac u zeludac. Goli krs i niska trava. Ni ovce tamo ne pasu. Mladici, mnogi volonteri, kojima je bila cast braniti svoj kraj od pozara, spusteni su vojnim helikopterom u grotlo uzasa. Moja unucica od cetiri godine na pitanje kako ce ugasiti vatru, vice - vodom. Da, ali u naprtnjacama vatrogasaca za vodu - nije bilo vode. Da, ali kruska s vodom za gasenje pozara ostala je udaljena 2 km. Da, ali kanader sa svojim spasonosnim jakim mlazom mora nije gasio pozar. I sada, tek nakon brojnih pokopa i suza, sada se pregovara s talijanskom tvrtkom o dodatnoj nabavi novih kanadera. Ocigledno, u predizbornoj kampanji. Postavljam dakle sebi samo jedno pitanje: cime su ti mladi ljudi mogli gasiti vatru? Cime osim vlastitim tijelima? Kazu mi, stigla im je pomoc. Da, ali s tri sata zakasnjenja. I to ne ni vojnici ni policajci nego Gorska sluzba spasavanja iz Splita. U tom medjuvremenu gorjeli su u vatri poput ostalih nemocnika u raznim holokaustima iliti u prijevodu palionicama, diljem svijeta. I zvali su i molili za pomoc. Ta tri sata i bezbrojne nesrece koje su se potom pocele siriti poput koncentricnih krugova bili su kobni i za profesora Gordana Alfireva, tajnika DVD-a Vodice. Stradale vatrogasce u gradicu dozivljavao je kao svoju djecu. Je li kriv sto se ubio, nesretnik? Je li mogao izdrzati vapaj oceva, majki, sestara, brace, baka… Je li mogao gledati djevojke poginulih mladica? Te djevojke kod nas nitko ne spominje. Tako je od samih pocetaka, jos iz vremena rata. Biti anonimna necija cura kod nas nije vrijedno spomena. A njihov je zivot do kraja stigmatiziran. One sute, ne pojavljuju se, same tuguju. Pa onda jedini koji je prezivio pozar, ali je ostao teski stradalnik jos uvijek na lijecenju, mladi Lucic. Vec je uspio smrsaviti 10 kg, vec je bio kod psihijatra. Dogadjaji su, naravno, izazvali uzbune i prepirke u samom gradu Sibeniku prema kojem trenutno vode svi putovi Hrvatske. Inace, to je grad Ive i Vinka Bresana, Vice Vukova, Arsena Dedica, Mise Kovaca… Tamo na sjednici Vatrogasne zajednice zupanije nikoga ne optuzuju. Nece vise koristiti helikopterski transport. Zapovjednik vatrogasne postrojbe bit ce u buducnosti - profesionalac, strucnjak. Znaci, do sada nije bio. U proteklih 16 godina sudjelovali su u vise od 9000 intervencija. Ne spominju uredske i ostale uredjaje koji, kako znamo, nisu bas u idealnom stanju. Toliko me pogodila nesreca da o drugome i ne mogu misliti. I ne samo ona. Jos se strasnijom cini kratka povijest nesreca mladih u nasoj zemlji. Jest da na globalnoj razini imucni i mocni zaradjuju pretvarajuci cijeli svijet u buduca zgarista, pa se ledenjaci tope i ljeta postaju nesnosljiva, ali sto se dogadja tu, pored nas? U ratu nesreca je bila kolektivna. Tek su se kasnije poceli izdvajati pojedinci. Ali na Kornatima, koje inace znam samo po ljepoti njihovih obala, sada prepoznajem svako lice ponaosob i sve njihove bliske. Nesrece su pojedinacne i individualizirane. Kao sam sazetak onoga sto zivimo. Oni s pozicije Olimpa, brda antickih bogova, odgovaraju na pitanja kratko i s ljutnjom. Roncevicu je cijeli slucaj pitanje daleke proslosti za koju nema vremena, a Kirin ce o odgovornostima misliti u buducnosti. Nikako da se sastanu s vremenom i prostorom… Hej. Onda hitno lansiraju prodaju dionica HT-a. Istodobno vlast i drugi salju materijalnu pomoc obiteljima preminulih… Kao da im novac moze izlijeciti ljute rane... Kao da takve nesrece nisu nuznost do koje dovodi ovaj put neispravan sustav vatrogasnih sluzbi u drzavi gdje vise sluzbi ne funkcionira nego sto funkcionira. Pa ljudi moji, gdje to ima? Svugdje bi najprije pala vlada. I kako bi se negdje ovakav dogadjaj mogao marginalizirati, premjestiti u zaborav, prebaciti u statistiku redovitih nesreca u prometu? Priznajem, ovakav slijed dogadjaja ne mogu naci u cuvenim, svjetski poznatim tragedijama. Posts: 2688 Registered: 22-11-2005 Member Is Offline Mood: zreo za penziju posted on 2-4-2008 at 09:35 Krst Mile Stojic Svojedobno smo na ovom mjestu peckali sarajevskog redatelja Emira Kusturicu, koji se, prije godinu-dvije, uz prisustvo najvisih crkvenih velikodostojnika, u poodmakloj zivotnoj dobi krstio i tako presao na pravoslavlje. Nismo, naime, sporili to individualno pravo pokrstavanja Andric veli da covjek nikad ne zna u kojoj ce vjeri umrijeti! Novopeceni katolik Alam, izvjescuju agencije, odmah nakon inicijacije objavio je kolumnu u rimskom dnevniku Corriere della Sera, u kojoj tvrdi da je korijen zla svojstven islamu, koji je uz to psiholoski nasilan i povijesno konfliktan. Ovo je misljenje komplementarno s Ratzingerovim svojedobnim predavanjem na Sveucilistu u Regensburgu, kad je citirao navodnu izjavu cara Emanuela Paleologa istaknutom islamskom predstavniku: Pokazi mi sto je Muhamed donio novoga i naci ces samo lose i neljudske stvari. Izgleda da je sadasnji papa naumio da srusi sve ono sto je prethodni napravio, bar kada je u pitanju odnos zapadnog krscanstva prema islamu. Mnogi ce ove papine geste pravdati postojanjem militantnog islama neki ce spominjati i zlodjela Al-Ka'ide , ali malo ce njih spomenuti da javna pokrstavanja i omalovazavanje drugih religija ne spadaju u domenu krscanstva kao vjere Krist to nikada nije cinio! Javna pokrstavanja javnih osoba mogu samo dolijevati ulje na vatru u uzavrelom i poludjelom svijetu koji navjestava sukob civilizacija, u ovom slucaju krscana i muslimana, vjerski rat do istrebljenja. Zamislja li papa Ratzinger koliko ce patnje i neugodnosti tim gestama i izjavama nanijeti muslimanima Europe i Sjedinjenih Drzava, cija je sudbina ionako teska i neizvjesna, nakon americkog 11. Taj duh iskljucivosti i, zasto ne reci, inkvizicije uskrsnuo je i ovih dana i u Sarajevu, kroz inicijativu nekih udruga iz Republike Srpske da se na Zlatistu, mjestu odakle je cetiri godine vrsena divljacka agresija na Sarajevo, posadi veliki betonski krst. Kriz koji je simbol Isusove patnje i mucenicke smrti ne bi nikad smio postati simbolom mrznje, razdora i osvete jer se on time izokrece u znamenje Sotone i njegovih rusilackih i bratoubilackih nauma. Samo nekoliko metara od mjesta gdje pocivaju nevine zrtve, svecenik je molio Boga da bude blag prema njihovu krvniku. Oni koji osudjenog ratnog zlocinca Mirka Norca jos uvijek smatraju herojem, sada traze nacin kako bi osloboditelju Knina oduzeli cin i odlikovanja. Uglavnom, dogadja se ono sto smo i ocekivali: nitko zapravo ne zna kako bi se odredio prema Ivanu Koradi. Kako notornog nasilnika koji je podigao hrvatski barjak na kninsku Tvrdjavu proglasiti visestrukim ubojicom, a da se pritom ne koriste dvostruka mjerila, da se ne podize osvetoljubiva histerija, te najgore od svega, da licemjeri ne ponizavaju nevine zrtve. Korade potegnuo pitanje licemjerstva Krenimo od predsjednika Republike. Iz njegova ureda na Pantovcaku krenula je ovih dana inicijativa da se Koradi oduzmu cin i odlikovanja zaradjena u Domovinskom ratu. Sluzbenik Mesiceva ureda zaduzen za tu problematiku tumacio je na Hrvatskoj televiziji sve zakonske mogucnosti da se visestrukom ubojici oduzmu vojna odlicja. Ali ta formalnost na kraju ne sluzi nicemu osim podilazenju strastima onog dijela javnosti koja se zeli osvetiti visestrukom ubojici. Korade je monstrum i mora nekako biti kaznjen i osramocen. Ako ne moze nikako drugacije, onda barem oduzimanjem svih vojnih odlikovanja. Predsjednik Mesic odmah se stavio na raspolaganje. No, sve to prilicno je licemjerno. Zato sto se ni Mesic, a ni dobar dio javnosti i novinara koji sada postavljaju te zahtjeve, nisu sjetili a bogami, ni usudili postaviti to pitanje kad je Mirko Norac pred rijeckim sudom pravomocno osudjen za ubojstva srpskih civila u Gospicu 1991. Godine su prolazile prije nego sto se netko sjetio postaviti pitanje oduzimanja cina osudjenom ratnom zlocincu, covjeku koji je koristio odoru Hrvatske vojske da izvlaci nevine civile iz gospickih podruma, vozi ih na Lipovu Glavicu i tamo naredjuje njihovu likvidaciju. Te da zatim o tome uporno suti, mirno spava, pokupi cinove i odlikovanja, uziva u svim beneficijama vojnog i u tetosenju vlasti. Zatim je tu istu generalsku cast osramotio bjezeci od hrvatske policije, potpaljujuciu pucisticku atmosferu u zemlji, da bi se onda pred sudom branio da nije kriv za te kukavicke likvidacije. Na kraju je dobio 12 godina zatvora, ali zbog toga nije naisao ni na kakvo zgrazanje javnosti, novinara, nije se digla haranga protiv covjeka koji je osramotio hrvatski Domovinski rat, generalski cin i sva ona odlikovanja koja je dobio. Norac je jos godinama bio alkarski vojvoda, nitko se godinama nije osudio postaviti pitanje skidanja cina, a kad se na kraju u medijima skupila kriticna masa zahtjeva, Ured predsjednika pronasao je rupu u zakonu koja mu je omogucava da zadrzi cin, dok nitko ziv - pa ni novinari koji sada zahtijevaju sramocenje Korade - nije spomenuo oduzimanje odlikovanja. Norcu sada prijeti nova presuda za Medacki dzep. Nema sumnje da ce se preko toga opet tiho prijeci. I da se nitko nece osuditi staviti Norca i Koradu u isti kos. Obojica su ubijali pod okriljem mraka, ali u hrvatskom mraku nije svaka macka crna Razlog je jednostavan koliko i tragican. Norac nije pijan i bos ubijao Hrvate po zagorskim kletima, nego je u hrvatskoj odori strijeljao srpske civile u ratnom Gospicu. Obojica su ubijali pod okriljem mraka, ali u hrvatskom mraku nije svaka macka crna. Nije jednako kriv onaj general koji je strijeljao srpske i onaj koji je ubijao hrvatske civile. Jedan je heroj, a drugi monstrum. O jednom ce i sada suborci i kolege govoriti s postovanjem, a o drugom ce se otkrivati da je ubijao ratne zarobljenike, maltretirao mjestane zagorskih sela, da je bio kukavica koja je na desantu kod Dubrovnika nosio jedini pojas za spasavanje, da se ulagivao pretpostavljenima i da se okruzivao poslusnicima. O mrtvima sve najgore. Jer se sada vise ne mogu osvecivati. Osim za licemjerno dodvoravanje i za osvetoljubivo izivljavanje, Ivan Korade sluzi i za politicku promociju. Predstava koju su notorni generali Marinko Kresic i Ljubo Cesic Rojs izveli na njegovu sprovodu nije trebala nikoga iznenaditi. Oni su vec zloupotrebljavali Norca, zasto onda ne bi Koradu, pa cak i Antu Gotovinu, iako on s time veze nema? Pristup je predvidiv: oni su okrivili drzavu da nije vodila racuna o Koradi. Ovako mu je valjda ucinila medvjedju uslugu - pustila ga je da radi sto hoce, a on se kao takav, siroce, doveo do stanja kad se vise nije mogao kontrolirati, pa je pobio sve na putu. Bas bi bilo zanimljivo vidjeti Rojsa, Kresica i ekipu sto bi ucinili da je Korade prije nekoliko godina zbog prethodnih nedjela strpan u zatvor. Vjerojatno bi se vezali lancima pred Lepoglavom. Nitko ne spominje zrtve A u cijeloj ovoj medijskoj galami, u kojoj se jedni izivljavaju, a drugi promoviraju, nitko ne spominje zrtve. Kao sto se ne spominju ni ubijeni Srbi u Osijeku, Gospicu, nakon Oluje, tako se tek usput spominju zrtve Koradina krvavog pohoda. Na ubojicinu sprovodu bio je humanitarac i lijecnik Slobodan Lang. Kakav je to poruka bila obitelji zrtava? Zar je dosao odati pocast suludom ubojici? Ili je dosao na posljednji ispracaj generalu zasluznom za oslobadjanje Hrvatske? I tako opet dolazimo do temeljne dileme koja tesko da ce tako brzo biti rasciscena u hrvatskoj javnosti. Kako cemo pamtiti Ivana Koradu? Kao zasluznog vojnika koji je pomahnitao nakon rata? Kao zrtvu tragicne nebrige drzave za njegovo dostojanstvo? Ili mozda kao iznimku nad kojom cemo se zgrazati samo kako ne bismo spominjali druge generale osudjene za zlocine? Hrvatska bi mogla biti najspremnija za ovu posljednju varijantu. Uz nju je savjest najmirnija. Tomislav Klauski Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 4-5-2008 at 18:58 Place li se danas za Titom? Tomislav Klauski NA DANASNJI dan proslo je tocno 28 godina od smrti Josipa Broza Tita, a gotovo nitko nije primijetio. Godinama smo morali stajati mirno u 15,05, a sada kad ne moramo, radije uzivamo u obicnoj nedjelji. Tek se rijetki prisjecaju da je i toga dana 1980. Iako se zapravo ne zna zbog cega. Mozda zato sto se moralo. Ili od vas ocekivalo. Ili zato sto se istinski zalilo. Ili zato sto se nije znalo kako cemo dalje bez jedinog vodje. Pametnjakovici ce danas govoriti kako su plakali jer su slutili krvavi kraj jugoslavenske drame. Navijaci su plakali zato sto je prekinut derbi. A neki zato sto nece moci gledati Paula Newmana i zapravo, nece moci gledati televiziju iducih mjesec dana, a sve zbog zalosti za Velikim vodjom. Place li se danas za Titom? Stari partizani i antifasisti, zadrti komunisti i sljedbenici vjerojatno proliju koju suzu prisjecajuci se dana kad je zapoceo pocetak kraja njihovih zivota. Oni koji bas ne placu, mozda zale za vremenima u kojima se navodno bolje zivjelo. Nije, doduse, bilo kave, benzina, banana i praska za rublje, ali islo se na more makar i u pretrpanom fici , dok danas svega toga ima u izobilju, ali nema bas mogucnosti sve to kupiti. Dijelom se zali i za boljom mladoscu, za vremenima kad je stvarnost bila zadana i nije nas zamarala nedoumicama, sumnjama, prokletim mogucnostima izbora pri cemu uvijek postoji opasnost da odlucimo krivo. Bilo je tada i posla, koji doduse nije bio bas nesto, ali je barem bio zajamcen. Pa dokle ide, ide. Danas nam Tito uglavnom sluzi da se igramo ustasa i partizana A onda smo jedva docekali da se svega toga rijesimo. Danas nam Tito uglavnom sluzi da se igramo ustasa i partizana. Godinama se sluzilo kultu licnosti, potom je deset godina bilo nepristojno spomenuti njegovo ime, njegovi partizani, partijski drugovi i sljedbenici izgubili su privilegije, penzije, status u drustvu, proglasavani su zlocincima, boljsevicima i krvolocima, dok danas zapravo ne znamo sto bismo s njim. Necemo vise plakati, necemo ga ni slaviti, ali ni pljuvati, pa ga onda radije pustamo na miru. Da nema njegova trga u centru Zagreba, gotovo da ga se ne bi ni spomenulo. Zapravo, proljece je doba kad Tito i njegove teme dolaze na dnevni red. Nekakvi likovi nedavno su prosvjedovali na Trgu marsala Tita trazeci da se on preimenuje u Kazalisni trg. Dolazi i vrijeme Bleiburga, kad se koristi prilika da se istakne Titova uloga u tom partizanskom zlocinu. Onda ce doci Dan pobjede nad antifasizmom pa ce se opet slaviti njegov otpor Silama osovine. I onda cemo se ponovno morati strpjeti do iduceg proljeca. No, kako godisnjice prolaze, a sjecanje na Tita blijedi, pitanje je kakvo ce on imati znacenje generacijama koje dolaze. Klincima rodjenima u samostalnoj Hrvatskoj ni Jugoslavija nece nista znaciti, a Tito jos manje. Mozda ce neki posegnuti za otiskom na majici kao provokacijom i izrazom bunta, ali sto bi se time porucilo? Da se slavi partizanski vodja, komunisticki diktator ili mozda kreator ustavnih promjena koje su svim republikama, od Slovenije do Kosova, omogucile da steknu samostalnost? Hoce li ga mozda isticati kao simbol otpora velikim silama, Americi i Rusiji, sto bi i danas imalo aktualnu konotaciju? Ili ce mozda netko od modernih klinaca koristiti Tita kao simbol otpora nacionalizmu koji je poharao ove prostore? Ili ce Tito mozda ipak ostati jos jedna povijesna licnost s kojom ne znamo sto bismo ucinili? Kad je umro Tito plakali su svi, kad je umro Tudjman plakali su neki Pa ipak, unatoc svemu, tog cetvrtog svibnja jos uvijek se prisjecamo, barem u magli i mozda kao simbola jednog proslog vremena. A sjecamo li se desetog prosinca? Znate li koja je politicka licnost na taj datum umrla? A ovo nije pitanje za drzavnu maturu. Franjo Tudjman bio je prvi hrvatski predsjednik i od njega se u deset godina pokusavalo stvoriti kult licnosti slican onome koji se cetiri desetljeca gradio od Tita. Obojica su dobila rat, jedan je dobio Jugoslaviju, drugi Hrvatsku, kad je umro Tito plakali su svi, kad je umro Tudjman plakali su neki. I Tudjmanova smrt, bas poput Titove, oznacila je kraj jednog povijesnog razdoblja, samo sto se sve odvijalo puno brze i srecom - bezbolnije. No, dok se Tita danas neki prisjecaju, pa i placu za njim, Tudjmana spominju samo rijetki, i to ne uvijek po dobru. I dok se Titu uporno pokusava oduzeti njegov trg, Tudjman je na jedvite jade izborio svoj. Na kraju, valja se samo nadati da je njihovim odlaskom s ovih prostora zauvijek isceznuo kult licnosti. I da necemo vise za svojim vodjama morati, a ni zeljeti plakati. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 2-6-2008 at 21:36 Spustila se gusta magla... I BAS kad covjek pomisli da smo o Thompsonu napisali bas sve sto se napisati moze, covjek se ponovno nadje na tapeti i to ni vise ni manje nego zbog iste one stvari o kojoj smo citali prije mjesec-dva ili u posljednje cetiri godine. Vijest koju cemo svaki puta iznova procitati iako smo vec apsolutno sigurni u to da necemo otkriti ama bas nista nova. Thompson se nakon svih ovih godina survao u rang nebrojenih istrazivanja raznoraznih muskih i zenskih casopisa o tome je li vaznije da penis bude siri ili duzi. U Hrvatskoj nista novo. Dio trideset i treci. Thompson odrzava koncert na trgu i gradjani ponovno prolaze kroz onu staru raspravu o tome je li Marko Perkovic promotor nazadne ideologije ili jednostavno mega popularni domoljub koji u tekstovima promice samo i jedino ljubav prema domovini. Naravno, tu se uplicu i zidovske organizacije koje poput razrednih tuzibaba ganjaju pjevaca, a njihov angazman tisuciti puta zaredom djeluje kao jalova i dozlaboga dosadna borba. I ponovno nista novo. Nemoguce je zanemariti skvadru koja s ustaskim obiljezjima i crnim salovima ocrnjuje inace plemeniti ritual preseravanja s macem No, nemoguce je zanemariti skvadru koja s ustaskim obiljezjima i crnim salovima ocrnjuje inace plemeniti ritual preseravanja s macem. Ipak, znate da odredjeni problem postoji ako svaki puta prije koncerta obozavateljima morate poruciti da bi bilo bas lijepo kada veceras ne bi dosli obuceni u Ustase. Naravno, postoji velika sansa da je rijec o guski, ali tko bi se baktao s peradi jer ljudski um funkcionira vrlo jednostavno i prema principu Okamove britve biramo jednostavnije rjesenje. Sad, zbog neznanja ili poslovicnog nedostatka nacionalnog naboja, nasao sam se u jami kroatoskepticizma. Radi se o vrlo rijetkoj pojavi za koju je svojstvena sumnja u to da je danasnjoj Hrvatskoj, takvoj kakva jest, mjesto u Europskoj Uniji, za razliku od euroskeptika koji ne zele da Hrvatska udje u to udruzenje. Sto je pogodovalo tome mom stanju duha? Kiseli mi se osmijeh razvukao licem dok sam se pitao: A za koga se to tu tocno navija? Je l' to pozdrav Milivoju Asneru? Ili se to samo pozdravljaju nekadasnji njemacki gospodari? Evo jos bolje pitanje: sto bi normalni i civilizirani svijet rekao da su njemacki navijaci poceli vikati lako prepoznatljiv i notorni - cak i onima koji ne znaju njemacki - Sieg Heil? Sreca nasa da na Zapadu nitko ne razumije hrvatski, pa smo pobrali simpatije svojim navijanjem... U civiliziranim zemljama zapadnog svijeta gnusaju se takvih stvari, a kod nas se takve koji se gnusaju suspendira, sto me onda dovodi do sljedeceg uzrocnika mog kroatoskepticizma. Slucaj Gasparac Rekao bi netko kako je cista slucajnost da je policijski inspektor Josip Gasparac suspendiran bas u vrijeme kad je podnio kaznenu prijavu protiv Thompsona, no u zivotu nema slucajnosti. Sto je uopce bilo sporno s tim koncertom? Prvo je trosenje proracunskog novca grada, dakle novca koji su kroz poreze, prireze i racune uplatili gradjani grada Zagreba na koncert nekoga ciji politicki stavovi debelo odudaraju od mnogih Zagrepcana. Drugo je to sto sredisnji trg u Hrvatskoj ipak ima nekakvu simbolicnu tezinu za sve stanovnike ove zemlje, pa kad se na njemu napravi ustaski dernek onda to salje sliku svijetu tko smo i kakvi smo. Iako vecina nas nije, no poruka je odaslana. Da je koncert bio na bilo kojem drugom trgu ili bilo kojoj dvorani, to ne bi bilo toliko sporno. I treca je stvar, iako sam rekao da su samo dvije stvari, to sto rodjo Thompsonov pradjed i moja sukunbaka bili su brat i sestra ne zeli jednom za svagda raskrstiti s ustaslukom. E, pa nije rodjo - tvoje privatno misljenje jeste sto ti mislis o vegetarijancima, pobacaju i globalnom zatopljenju, no kad ti toliko novinara i intelektualaca spocitava ustastvo, a ti si javna osoba, glazbeni superstar i uzor mnogim mladim ljudima - onda otvoreno kazes da ga prezires. Osim ako ga ne prezires. Srecom po hrvatsku antifasisticku reputaciju, pojavio se tu policijski inspektor Josip Gasparac i pokazao kako se prakticira elementarna gradjanska hrabrost i predanost poslu koji obavljas. Gratis i rent-a-batinasi Jos otkako je krajem travnja vijece Opcinskog suda u Zagrebu oslobodilo Ivana Zecevica odgovornosti za fizicki napad zbog njegovog urednog popunjavanja indeksa na Filozofskom fakultetu nekako kao da su zeleno svijetlo dobili svi batinasi u ovom gradu. Neki od njih to rade iz cistog zadovoljstva, pa su napali pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Gordanu Lukac-Koritnik i lakse ju ozlijedili, dok su neki drugi pospremili maturanta Luku Ritza u urnu prebivsi ga zbog 10 kuna i mobitela. Ni taj zivot u Zagrebu vise ne vrijedi kao nekad. Dakako ne rade svi gratis i iz gusta. Policija za sada nije pronasla pocinitelje, no mozda bi bio red da krenu od opisa radne snage kakvu je Zlata Petrac, majka Hrvoja Petraca, zamislila poslati na Miljusa. Na dva je unajmljena stemera koja su ga uneredila naletio i Igor Radjenovic iz Zagrebackih cesta. Naime, Igor Radjenovic doveo je USKOK u Zagrebacke ceste, cime je narusio povjerenje izmedju sebe, svog prethodnika i svojih nadredjenih. Na njegovu su ga polozaju naslijedili njegovi politicki protivnici, prvo jedan, pa drugi. I sve mu je bilo jasno, kao i nama. Trenutno se bavi rusenjem Bandica u Zagrebu. O lijepa, o slatka... No, za to kravlje ludilo mozda je malo prekasno. Nekad su to radili samo bogati, a sada je korupcija postala sport za mase. Sada je to preslo u stanje duha, sada je to postalo koruptivni krug zivota: prije nego se rodis roditelji ti moraju podmazivat plavim kuvertama rodilista da se ne bi rodio u rodilistu gdje otpada zbuka sa stropova i gdje te odmah po porodu odvoje od majke pa smjeste u suprotno bolnicko krilo. Cetrnaest godina kasnije, kad zavrsis osnovnu skolu, postavlja se pitanje imaju li tvoji roditelji stranih valuta koje ce tebi omoguciti upis u srednju skolu po tvom izboru, a ravnatelju skole vikendicu. Stvar se ponavlja svega cetiri godine kasnije kada ti kuvertirani euri opet moraju otvarati perspektivu visokog obrazovanja na prestiznim fakultetima. Na fakultetima se dakako moraju i neki ispiti kupiti. Tada stvar krece ispocetka, kada zasnujes vlastitu obitelj. Ostaje ti obveza da svojim ostarjelim roditeljima, koji su cijeli zivot mitili sakom i kapom za tvoj probitak, dogovoris ugodne bolnice i lijepa ukopna mjesta. Djeca, a pogotovo njihovi roditelji, nemaju ni malo griznje savjesti, niti ikog mori briga jesu li time izgurali nekog zasluznijeg iz neke srednje skole, fakulteta ili posla. Kroatoskepticizam über alles Dragi Bruxellese, ne daj Hrvatskoj da skoro udje u Europu. Molim te da tavori u barustini vlastitih fekalija jos jako dugo, dokle god njeni vlastodrsci i oni koji su ih birali ne shvate da nekakva predizborna kozmeticka uhicenja kodnih glazbenih naziva nisu dovoljna da bi se postalo dijelom Europe. To sto se u Hrvatskoj osudilo nekoliko ratnih zlocinaca ne znaci da sustav funkcionira. Mnogo je jos Hrvata, ali i Srba, koji u ovoj zemlji nisu odgovarali za zlodjela iz rata, a i tesko ce ako nestane celicnog pritiska iz glavnog grada Belgije. Puno je toga sto nije ni stalo u ovoj tekst, no ti ionako sve znas. Stoga, nemoj se razbacivati nekim datumima 2009. Kroatoskeptik Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 13-7-2008 at 10:34 Svastika je za Hrvate simbol zla mnogo vise od slova U Pise: Tomislav Cadez Istrazivanje portala Jutarnji. Dodatnih 12,46 posto smatra, pak, da su ustase dobri domoljubi i katolici koji su Hrvatskoj htjeli sve najbolje. Na stranu sad to sto je 30 posto clanova Ustaske vojnice bilo muslimanske vjeroispovijesti, ali kako, pobogu, dobrim katolicima proglasiti one koji su dojencad, na temelju zakonski odredbi, nabijali na bajunete jer ne placu na hrvatskom, nego na srpskom jeziku! Jutarnji list proveo je veliku anketu medju citateljima internetskog izdanja, kako bi doznao njihove stavove o ustastvu i nacizmu, kojoj se odazvalo 2416 ispitanika. To nije, dakle, znanstveno utemeljno istrazivanje, ali njegovi rezultati ne mogu se onako olako, uz razne akademske ograde, odbaciti. U njemu su sudjelovali gradjani koji se interaktivno sluze internetom, dakle ljudi viseg obrazovanja ili mladje dobi koji su upitnik mogli ispuniti samo jednom , a ne nepismena raja ili siromasni starci iz planinskih sela. I sad medju tim gradjanima njih cak petina misli da su ustase ubijali Zidove, Srbe i Rome zato sto su se pobunili protiv hrvatske drzave. Jos jezivije doima se cinjenica da ih daljna sestina, 15,81 posto, drzi da su ih ubijali zato sto su bili strani element u Hrvatskoj, a jos 5,09 posto perverzno tvrdi da su tim ubojstvima pokusali sprijeciti Vukovar 1991. Ako zbrojimo te postotke, ispada da genocid nad nehrvatima na podrucju NDH opravdava, na ovaj ili onaj nacin, cak 40 posto ispitanika. A samo ih 60 posto misli da je Ante Pavelic bio to sto je bio - masovni ubojica, covjek koji je osramotio Hrvatsku ili, sto se kaze, nitko i nista. Stoga ovih 40 posto ispitanika zapravo, bez ikakvih ograda, dopusta da je koncentracioni logor Jasenovac, u kojem je likvidirano do 100 tisuca ljudi, bio legitiman drzavni posao, neko dobrodoslo ministarstvo smrti, a koje je nas narod vodilo direktno u sretnu buducnost. Zamislite da 40 posto ispitanika na portalu nekih velikih njemackih novina stane opravdavati nacisticke logore i holokaust? Hitler je dosao na vlast na izborima, osvojivsi bas otprilike toliko glasova… Doduse, velika vecina, 71,23 posto ispitanika, misli da je kukasti kriz simbol uime kojega su pogubljeni milijuni, ali ih istodobno manje od polovice, tocnije 44,50 posto, smatra i da je i slovo U zlocinacki simbol. Dakle, nacisticki rasni zakoni jesu zlo, a ustaski nisu. I nije vazno sto je ustaska vlast, na celu kvislinske drzave, ozakonila neograniceno ubijanje svojeg stanovnista vec tjedan nakon sto je ustolicena: 17. Danas bi njezina primjena, i to za Hrvate, izgledala otprilike ovako: lanes u nekoj birtiji, pijan, da je Pavelic ovno, a sutradan, dok si jos mamuran, zavrsis u predgradju pred streljackim strojem. Nehrvati su, dakako, imali jos manje sanse da prezive, oni nisu ni trebali biti ni za sto krivi. Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zastiti arijevske krvi i casti hrvatskoga naroda donesena je vec 30. Licemjerno, neodgovorno i kukavicki. Bizarno, pak, zvuci podatak da su ispitanici, barem sudeci po rezultatima ankete, vrlo dobro upuceni u biografiju Adolfa Hitlera. Naime, na pitanje sto je on bio po vjeroispovijesti, 40,19 posto ih odgovara da je bio katolik, njih 46,44 posto da je bio ateist, a samo 12,7 posto misli da je bio protestant; zanemarivih 0,5 posto vjeruje da je bio pravoslavac. Prevladavajuca dvojba je tocna: katolik ili ateist? Hitler je katkad psovao krscanstvo, no jos je 1941. Jesu li rezultati ove ankete plod lakomislenosti internetske generacije? Ili, mozda, jesu li da sudjeluju u njoj bili motviraniji ekstremisti? Bez obzira na to, jasno je sljedece: hrvatsko je internetsko pleme veoma tolerantno prema ustaskom naslijedju i sklono je tome da krivotvori cak i Domovinski rat. Ocito su posljedice toga posljednjeg rata, nasjelog na zamagljenu proslost, kulminirale, evo, duboko u 21. Sve do danas nije u glavnom gradu Hrvatske podignut spomenik ni jednom istinskom heroju Domovinskog rata. Sto se mene tice, odmah bih postavio spomenik vukovarskom junaku Blagi Zadri na mjesto Fernkornova bana Jelacica, koji bih premjestio na Kvatric. No, nasoj je vlasti ocito draze da taj trg zaposjedne ustaski simpatizer Marko Perkovic Thomposon, estradni ratni profiter, koji je cinjenicu da je nakratko odjenuo uniformu iskoristio da se obogati i da siri mrznju. Takvi su nasoj politickoj eliti jos od 19912. Laziranje pocinje izjednacavanjem Ante Gotovine s Mirkom Norcem Posebno je odvratno kako se danas u velikom dijelu politicke elite koristi Domovinski rat da bi se rehabilitiralo ustastvo. Da bi se to postiglo, dovoljno je, primjerice, staviti u istu ravan generala Antu Gotovinu i generala Mirka Norca. Prvome se sudi u Haagu zbog progona Srba u Oluji i to po zapovjednoj odgovornosti. Sudjenje je dosad pokazalo da je Gotovina bio castan vojnik koji nije mogao sprijeciti pojedinacne zlocine. S druge strane, Mirko Norac je presudjeni ratni zlocinac, koji se godinama hvalio svojom ustaskom inspiracijom, koji je stariju zenu pokleknuo ispred sebe i pucao joj u glavu! Gotovina je, nota bene, u zatvoru upravo zbog takvih kakav je Norac te zbog legija vikend-ustasa koji su nakon akcije Oluja palili kuce i ubijali starce, sve valjda da bi nam domovina izisla iz rata sto netaknutija i moralno snaznija. Te kokosare ponajprije stite one braniteljske udruge na cije su celo zasjeli nasilnici, lopovi, lazni invalidi, psihopati i tvrde kukavice. Njima je neobicno vazno da u isti kos utrpaju i junake i patoloske ubojice, jer u situaciji kad su svi heroji, ni oni dakako ne mogu biti ljudsko smece. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 9-8-2008 at 10:11 Kako prepoznati homoseksualca na plazi Na mala su vrata usli u nase drustvo i stubokom nam promjenili zivote. Mozete ih vidjeti na televiziji, u glazbenoj industriji, diktiraju nam trendove, ljube se po parkovima, hoce prava, zele posvajati djecu ili je mozda sigurnije reci da nam otimaju djecu ispred nosa i to bas onu djecu koju smo si mi htjeli prisvojiti, a zele i brak. No, sve je to zanemarivo u usporedbi s njihovim do sad najbezobzirnijim posegom u «nas svijet». Zele se suncati na nasim plazama i kupati u NASEM moru. Pa, tko je to vidio? Homoseksualci na plazama podjednako su opasni kao i sprice narkomana u pijesku. AIDS na svakom koraku. Nije ni cudo da su im ljudi u Splitu zabranili pristup. Segregacija je jedino rjesenje. Ni jedan pravi macho muskarac ne zeli da se tamo neke tetkice obrijanih pazuha i sjajilom nagrdjenih usana sepure dok normalan svijet igra picigin, raspravlja o getribama i odgaja svoju djecu u krscanskom duhu citajuci im evandjelje po Luki. No, vragovi ipak preskacu ograde i brckaju svoje poganske noge u heteroseksualnom plicaku. I bas kao svaku silu necistu i homoseksualce je ponekad tesko razotkriti jer na prvi pogled izgledaju kao ljudi pa se moze desiti da potpuno nesvjesno zamolite homoseksualca da vam kremom namaze hrbet ne znajuci da kleta neman ispod rucnika krije fotografiju golog Marka Grubnica, knjigu o ljepotama analnog seksa ili mp3 player pun najhomoseksualnije glazbe poznate covjeku Bette Midler, Cher, Village People, Jimmy Somerville, Cameo ili Keane. Uistinu, ponekad je tesko razlikovati homoseksualca od covjeka. Upravo je iz tog razloga pred vama mali vodic kroz homoseksualnu obmanu za heteroseksualne kupace. Kako ih prepoznati i kako se obraniti od nesretnika u samo deset jednostavnih savjeta. Mali vodic kroz homoseksualnu obmanu za heteroseksualne kupace 4. Promotrite kako su obuceni i kako hodaju. Ravnomjerna preplanulost, blago raskopcana lanena kosulja, Freddie Mercury brkovi, espadrile, prisan razgovor s drugim muskarcem, ispijanje koktela, tanke cigarete, pjevusenje pjesama Celine Dion, tange s leopard uzorkom, bijeli zubi, prsten na noznom prstu, naocale sa srcem od cirkona ili prevelik entuzijazam prilikom lizanja sladoleda. Mimikrija je obiljezje svakog pripadnika gay zajednice, ali neke stvari ne mogu se prikriti. Misevi, iz rupa izisli. Ako ne zna, to moze znaciti samo jedno-peder! Doduse, mogao bi biti Srbin ili Kajinov jatak, ali bilo kako bilo, na plazu nije dobrodosao. Ponesite sa sobom primjerak Cosmopolitana, ostavite ga na vidljivom mjestu i udjite u more. Ako je casopis prolistan kad se vratite, nema sumnje. Napucajte ga nogometnom loptom u pleksus i pratite reakciju. No, ako odmahne rukom i nastavi se suncati, onda mora da je oslijepio od nogometa, a znamo koga nogomet smeta. Ponudite se da ga namazete kremom. Ako pristane, zovite policiju jer pravi muskarci ne mazu se kremicama kao kakve zene. Pocnite pricati kako ste vi i vasa zena samo proslog mjeseca posvojili tucet male djece i promotrite hoce li ga taj komentar rastuziti. Ovo je trik pitanje. Straight muskarac istog ce trena pomisliti na Mirka Filipovica dok ce drugi zapoceti tiradu o istospolnoj ljubavi. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 13-10-2008 at 21:00 Ana-Marija Ivani¹: Ni¹ta te ne spi.. Reèenicu iz naslova èula sam davnih dana od jednog zaljubljenika u konzumiranje 'tripova'. Ponovno mi se u glavi pojavila kad sam jo¹ jednom postala svjesna nevjerojatne ljudske sposobnosti da ¾ivi u vlastitim izmi¹ljenim slièicama Ana-Marija Ivani¹ Sigurno vam se barem jednom u ¾ivotu dogodilo da ¾ivite u nekom filmu za koji svi va¹i bli¾nji vide koliko je zapravo nerealan za vas. Ali vi ga ne vidite! Ne samo da ga ne vidite, veæ vidite ne¹to sasvim drugo! Ba¹ kao da ste na nekom halucinogenom sredstvu! Ponovno sam se sjetila te reèenice proteklog vikenda. Naime, moja se kolegica trebala udati u subotu. Godinu dana planirala je svadbu, rezervirala vjenèanicu, odabrala pozivnice i onda u roku od mjesec dana BUM! Fenomenalno je kako ljudski mozak brzo mo¾e mijenjati na¹u vlastitu realnost! Ako ste skloni vjerovati da je ¾ivot koji nam se dogaða, samo na¹a vlastita kreacija koju biramo na uglavnom, nesvjesnoj razini. Mo¾emo lako zakljuèiti i da je ljubav zapravo samo na¹a trenutaèna slièica odnosa s odreðenom osobom. No, oslobaðajuæe je ili mo¾da zabrinjavajuæe? Juèer smo voljeli, sutra æemo odluèiti da to nije to i vi¹e neæemo voljeti. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 23-12-2008 at 10:42 Odakle nam pomisao da smo dobri ljudi? Versic je na kraju umro, a hodnik je ostao umrljan krvlju nesretnog covjeka ciji susjedi nisu zeljeli odgovoriti na njegove ocajnicke vapaje. Scena druga, nedjelja navecer: Rotary klub okupio je drustvenu kremu Hrvatske i posjeo ih uz telefone u humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za visoko skolovanje djece bez roditeljske skrbi. Bili su tu gotovo svi, od Zorana Milanovica i Jadranke Kosor, do Slavena Bilica i Maje Suput. Solidarni gradjani su nazivali, milijuni se slijevali, a glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlic deklamirao je srcedrapateljnu odu o solidarnosti hrvatskih gradjana i velicao njihovo ionako veliko srce. Na kraju je pjevala Severina. Dosao je i njezin decko. Bila je to prava festa humanizma. Mozda su par veceri nakon pokolja sjeli na telefone i mahnito nazivali pozivni centar HRT-a, donirajuci sredstva djeci bez obitelji. Mozda su se tada cak osjecali bolje. Jer puno je lakse pokazivati humanost iza zatvorenih vrata s telefonom u ruci, nego izaci na hodnik i pomoci susjedu koji krvari. Daleko od ociju Odakle nam ideja da smo tako humani? Zar po cinjenici da je industrija humanitarnih akcija proteklih godina naprosto eksplodirala? Na njima se skupljaju milijuni kuna, promoviraju se politicari, poduzetnici i estradne zvjezdice, a televizijske postaje dizu gledanost. U vrijeme Bozica i darivanja svi se zelimo osjecati plemenito i humano. No, jesmo li zbog toga bolji ljudi? Ako je vjerovati podacima organizatora tih humanitarnih derneka, pozivi se slijevaju u potocima. Nikome nije tesko donirati sest kuna jednim telefonskim pozivom. Ali koliko je tih istih ljudi tog istog dana ili danima pirje toga ubacilo pet kuna u prosjakovu skrabicu? Koliko ih je spustilo prozor na semaforu i iz ugrijanog automobila izvuklo ruku na hladan zrak kako bi dali djevojcici kunu ili dvije? Mozda jedan od deset vozaca. Ocito je lakse biti human u anonimnosti doma, daleko do ociju, kako bismo na brzinu obavili formalnost dok gustamo uz Severinu. Puno je teze, recimo, pomoci covjeku koji se srusi na cesti. A najlakse je svako malo zgrazati se nad vijestima da su susjedovo tijelo otkrili mjesecima nakon sto je umro. Operite savjest za sest kuna po minuti Sjecate se mozda Nine i Ele, HIV pozitivnih djevojcica koje su se potucale od Zagreba preko Kastela do Kutine, jer ih nitko nije zelio u svojoj sredini? Prolazile su medijsku harangu, objavljen im je cak i pravi identitet, a kad je jedna od njih krenula u skolu, najprije je bila sama u razredu, pa onda s jos sestero djece, da bi tek nakon vise godina sikaniranja dobile kakav-takav normalan zivot. Da bi ga sada izgubio Miljen Versic. Jer je navodno bio homoseksualac. Jer nije imao tu mogucnost da pomoc svojih susjeda dobije jednim telefonskim pozivom 6 kuna po minuti. Nema sumnje da ce biti oprana i savjest briznih susjeda cim ponovno okrenu telefonski broj 060 i pomognu nekome koga ne poznaju i nikad nisu vidjeli u zivotu. To se zove humanost na djelu. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 14-3-2009 at 12:31 Dok se otkapa Barbarin rov, Hrvati se nastavljaju zakapati u svojim rovovima PRIZORI mumificiranih leseva u rudniku Barbarin rov u selu Huda Jama, koji ovih dana stizu iz Slovenije, prizori su autenticne strave, koji svakom razumnom covjeku oduzimaju dah barem na onih obaveznih minutu sutnje kojom se zivi rastaju od mrtvih. Cak i da pola onoga sto je dosad o tome objavljeno tisuce pobijenih vojnika, navodno vecina Hrvata, ubijenih plinom, pa zalivenih vapnom, iako su neki jos bili zivi nije tocno, to je nesumnjivo tezak zlocin. Bio o tome donesen sudski pravorijek ili ne. Sada je puno vaznije donijeti moralni sud o tim sludjenim i besmislenim egzekucijama, a prvi su pozvani da to ucine deklarirani antifasisti, pogotovo oni koji su antifasizam stavili i u nazive svojih organizacija. Ali, vec tu na prvom koraku zaskripjelo je. Jedan od celnih ljudi hrvatskog Saveza antifasistickih boraca Ivan Fumic promrljao je nekoliko prozvakanih fraza kako osudjuje sve zlocine, ukljucujuci partizanske, te da vecina partizanskih boraca nije htjela imati nista sa zlodjelima koja ih izjednacavaju s fasistima. Hrvatska je mentalno i civilizacijski jos nespremna da se suoci sa strahotama Drugog svjetskog rata Kurtoazno, ali mlako i prazno. No, zato je kritizirao Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka sto su otisli u Hudu Jamu, i bez minimalne provjere prihvatili procjenu da je u rudniku pobijeno vise tisuca ljudi. Ovo posljednje stoji, jer sigurno predstoje nove manipulacije brojevima mrtvih, kojih je, da se ne zaboravi, bilo oko Bleiburga isto koliko i oko Jasenovca. Ali, barem u ovo prvo vrijeme, to je manje vazno od javne osude zlocina, koji bi sadrzavao i jasno priznanje da su pobijeni u Barbarinom rovu dio sistemskog zlocinackog revansizma komunistickih vlasti. A to najvaznije Fumic je presutio kao sto suti kamen sa slovenskog krasa. No, to je samo dio problema. U cjelini, koja pokazuje da je Hrvatska mentalno i civilizacijski jos nespremna da se suoci sa strahotama Drugog svjetskog rata, taj problem izgleda ovako. O tim zlocinima sute oni koji bi trebali govoriti, a govore oni koji bi trebali sutjeti. Prvog smo se dotakli, ajmo na drugo. Glas koncila u posljednjem broju raspistoljio se, kao i obicno na ovu temu, i optuzio institucije hrvatske drzave da su jos zadojene komunistickim mentalitetom. I sto bi sada jos trebalo?! Zato, grme s Kaptola, pomecu brezovom metlom pod tepih ove najmracnije strane Drugog svjetskog rata. Ali, gospoda popovi valjda nisu i sami zarazeni tim komunistickim virusom, pa neka oni izadju na svijetlo s tim mrakom, ali, molim, integralno, ukljucujuci ustaske zlocine, o kojima u pravilu sute bas kao onaj kraski kamen. Ali, malo sutra ces to od njih docekati. Umjesto toga u komentaru GK rasplakali su se da je za razliku od Slovenije gdje postoji posebna komisija za ispitivanje komunistickih zlocina, Hrvatska svoju ukinula. A to je, gotovo nas je sramota podsjecati, ona komisija Vice Vukojevica koja je svojedobno bezbozno utvrdila da je u Jasenovcu ubijeno 2. Znaju li, dodjavola, ti razroki geometri ratnih zlocina iz Glasa koncila sto ovim rade?? Pa, vec dosad Hrvatska je imala i previse problema jer joj se s pravom ljutito zamjeralo da je zrtve agresivnog fasizma stavila u istu ravan s zrtvama obrambenog antifasizma sto je, inace, kada je rijec o domovinskom ratu zabranjeno i posebnom deklaracijom Sabora. I sto bi sada jos trebalo?! Da se voljom ustreptalih kaptolskih mantija posalje u svijet poruka kako se Hrvatska srozala jos nekoliko stuba nize. I da po njenoj procjeni od meke i milostive ustaske ruke nije pobijeno vise od 5-6 tisuca ljudi, a od partizanske najmanje 500-600 tisuca. Inspirativno ludilo U redu, prevazna kaptolska gospodo, ako je to vasa zadnja, posaljite to na adrese clanica bivse antifasisticke koalicije, moze i Vatikana, bas nas zanima kakav cete odgovor dobiti. Ako vas, pak, taj odgovor ne zanima, jer su vam vaznije zrtve Barbarinog rova i druge zrtve blajburske kalvarije, kojima, kao, ovim cinite cast, evo vam odmah naseg odgovora. Tvrdnja da je u Jasenovcu ubijeno jedva nesto vise od dvije tisuce ljudi, koja vam je ocito draga srcu, inspirativno je ludilo koje ce potaknuti i ludilo na drugoj strani. Javit ce se, budite sigurni, netko da vam uzvrati kako je u Barbarinom rovu smaknuto svega 7-8 ljudi, a u cijeloj blajburskoj Golgoti ne vise od 300-400. Uvjereni smo da mi iskazujemo daleko veci pijetet zrtvama Bleiburga i Barbarinog rova ako kazemo da je tamo pobijeno nekoliko desetaka tisuca ljudi. Ali da se zrtve tog strasnog zlocina jos uvijek ne mogu izjednaciti, s jasenovackih blizu sto tisuca potpuno neduznih srpskih, zidovskih, ciganskih, hrvatskih i drugih muskaraca, zena i djece ukljucujuci nekolicinu katolickih svecenika!! To naprosto nisu iste stvari. Dozivio sam najvecu satisfakciju koja se u takvim prilikama moze dogoditi - Zagrebacki zupanijski sud sudac Marin Mrcela procitao nam je oslobadjajucu presudu. E, tek kada se veleuvazena gospoda s Kaptola jave s nekim slicnim dokazom da su u pravu, mozemo razgovarati. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 27-3-2009 at 21:53 Pa sto ako je Sanader kupio BMW? Cudno bi bilo da nije PRICA ide ovako. HDZ je u osvit najvece recesije u posljednjih osam desetljeca nabavio skupocjeni blindirani BMW za svog predsjednika Vlade. Taj podatak zatajio je od javnosti. Kad je to otkriveno, njegovi spin doktori zbunjeno su muljali i lagali, poput djeteta uhvacenog s prstima u pekmezu. I opet odbili objaviti podatke. Onda je HDZ pokusao okrenuti perspektivu i pohvalio se kako je zapravo pomogao drzavi u krizi. I opet nije iznio podatke. I opet nije iznio podatke. Ni o cijeni, ni o famoznim donacijama, ni porijeklu novca. I koliko god to izgledalo skandalozno, zapravo nije. Sve to - tajna nabava necuveno skupog automobila u jeku poziva na stezanje remena, kresanja placa i spasavanja drzave od bankrota, bez tocnih podataka o cijeni i izvorima sredstava - zapravo je sasvim ocekivano od Sanaderova HDZ-a. Sokantno bi bilo kad svega toga - ne bi bilo. Prije ce Sanader kupiti sat na Hrelicu, nego sto ce HDZ postati transparentna stranka Doista bismo se iznenadili kad se HDZ ne bi ovako ponasao. Kad bi rasprodao ergelu skupocjenih stranackih automobila. Kad bi odustao od zamjene starog premijerova BMW-a. Kad bi podaci o eventualnoj kupovini bili transparentni. Kad bi stranka i njezini celnici stezali remen zajedno s ostalim gradjanima. Kad stranacki glasnogovornici ne bi skakali jedni drugima u usta. Kad bi HDZ otkrio izvore i nacine financiranja stranke. Kad bi predsjednik HDZ-a - poput svojih europskih kolega - pristao sjesti u deset puta jeftiniji automobil. Kad bi na vrbi rodilo grozdje. Ovako, vijest o netransparentnoj kupovini blindiranog BMW-a, objavljena samo dan nakon sto su korisnicima drzavnog proracuna srezane place u ime spasavanja drzavnih financija, primljena je s interesom, ali ne i prevelikim cudjenjem. To je nesto sto se od HDZ-a zapravo ocekuje. Da uvijek nesto skriva, narocito financije. Da ponizava javnost, smatrajuci kako joj vladajuca stranka nije obavezna podnijeti racune. Da se pravda kako zapravo pomaze drzavi - prodajuci pricu o tome kako stranacki automobil doniraju za drzavne potrebe - ali svejedno odbija objasniti koliko je taj famozni automobil kostao i kako je nabavljen. Sigurno je jedno: prije ce Sanader kupiti sat na Hrelicu, nego sto ce HDZ postati transparentna stranka. Kako nam je to Sanader ucinio uslugu? Automobil je navodno kupljen donacijama. Zamijenjen je za stari uz nadoplatu. Sanader nam svima cini uslugu. Drzavni proracun nije time ostecen. Sto to uopce mijenja na stvari, ako se ne zna porijeklo novca koji prolazi kroz vladajucu stranku i ako HDZ jedini vec godinama odbija objaviti financijsko izvjesce i skriva imena velikih donatora? Zar to nije materijal za ispitivanje? Ali dobro, cak i ako na trenutak zaboravimo sve to i dopustimo HDZ-u da nabavlja aute na koji god nacin zeli njih cak 12, vise od svih ostalih stranaka zajedno , nije li legitimno barem postaviti pitanje socijalne osjetljivosti i vjerodostojnosti HDZ-a? Da u trenutku kad drzava reze place, predsjednik vladajuce stranke nabavlja automobil vrijedan 4,2 milijuna kuna? Pitanje mozda jest legitimno. Ali je isto tako dozlaboga blesavo, promaseno i smijesno do boli. Tko jos pri zdravoj pameti ocekuje od HDZ-a da bude socijalno osjetljiv, vjerodostojan i transparentan? Ako nista nije pokvareno, ne treba ni popravljati. Svega toga nagledali smo se u proteklih dvadeset godina. I unatoc svemu tome, HDZ je i dalje na vlasti, i dalje se hvali titulom najsnaznije politicke stranke u Hrvatskoj. Upravo zbog toga, cijelo ovo visokoparno razglabanje sve manje ima veze sa samim HDZ-om, a sve vise s hrvatskim gradjanima. HDZ je takav kakav je, ali ako ga unatoc tome biraci i dalje vole, cijene i vjeruju mu, zasto bi se mijenjao? Zasto bi pravodobno i potpuno izvjestavao javnost o donatorima, financijama, automobilima, soferima-reketarima, kad mu sasvim dobro ide i bez toga? Ako nista nije pokvareno, ne treba ni popravljati. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 1-7-2009 at 20:50 Za¹to je pobjegao Ivo Sanader? SAMO dan nakon ¹to je objavljeno da Hrvatska srlja u bankrot, Ivo Sanader povlaèi se iz politike. Doveo je zemlju do blokade pregovora s Europskom unijom, uni¹tio je gospodarstvo, osiroma¹io dru¹tvo, zatrovao politièku scenu, poticao je i ¹titio korupciju, hrabrio organizirani kriminal, omoguæio sumnjivo bogaæenje suradnika - kao i vlastito - a sada je procijenio da je najbolje vrijeme da ode. Da pobjegne dok jo¹ stigne. Da se skloni s vjetrometine kad je najte¾e. Da se spasi s broda koji tone i kojeg je on u ¹est godina postojano bu¹io i uni¹tavao. Pola sata Sanader je u Banskim dvorima dr¾ao monolog o tome za¹to se povlaèi sa svih du¾nosti, ali nije naveo ni jedan konkretan razlog. Odbio je odgovoriti na zahtjeve okupljenih novinara da precizira za¹to odlazi. Pobjegao je iz dvorane i nije odgovorio. Zabranio je èak i izravan televizijski prijenos s najva¾nije press konferencije u njegovu mandatu. Pobjegao je s du¾nosti, pobjegao s press konferencije. Pobjegao je - da se vrati. Na¾alost, èini se da nismo vidjeli zadnje od Ive Sanadera. Doveo je dr¾avu pred bankrot i sakrio se u hladovinu do novog povratka na politièku scenu. Bilo je tu velikih rijeèi, nacionalnih parola, patetiènih izjava, kiæenih manipulacija, opet su mu puna usta bila nacionalnog interesa, euroatlantskih integracija, ali nije bio toliko korektan da naciji navede barem jedan razlog za¹to odlazi. Bje¾i da spasi sebe, a ne Hrvatsku Kako je vladao, tako je i oti¹ao. Nikad nije ni za ¹to odgovarao i sada se pokupio u najgorem moguæem trenutku. Ako je slu¾io ikome, onda je jasno da je slu¾io samo sebi, mislio samo na sebe i to samoljublje demonstrirao je i u ovom trenutku. Uvijek je glumio velikog dr¾avnika, a sada je pokazao koliki je karijerist. Bje¾i kad nas je doveo do ruba provalije i ostavio nas u rukama Jadranke Kosor. Naravno da ovo nije uèinio da spasi Hrvatsku, veæ da spasi samog sebe. Da ne bi bilo zabune, dobro je da Sanader odlazi. Ali bilo bi jo¹ bolje da nikad nije ni do¹ao. Kao ¹to bi najbolje bilo da ga na¹e oèi vi¹e nikad ne vide. Na¾alost, njegova je taktika suprotna. Vjerojatno veæ za predsjednièke izbore. Oti¹ao da se vrati Nema nikakve sumnje da se Sanader u proteklih ¹est godina nije ¾elio baviti svojim poslom. Nije ¾elio ni za ¹to odgovarati. Nije ¾elio donositi te¹ke odluke ni stajati iza njih. Bio je politièki iluzionist koji je jedno govorio, drugo mislio, treæe radio, a èetvrto planirao. Mo¾da je i ovaj njegov odlazak - ili toènije, povlaèenje - èisti iluzionistièki trik. Sad ga vidi¹, sad ga ne vidi¹. Sad ga opet vidi¹. Nije rekao za¹to ide, ali dao je naslutiti da ne ide daleko. I da je spreman brzo se vratiti. Sigurno je da bje¾i od gospodarske kataklizme. Ali u svemu tome kriju se i jo¹ neki razlozi. Vjerojatno pritisak iz Europe, ali jo¹ va¾nije, i iz nekih njemu bliskih krugova. Bojao se Ronèeviæa i Fabera? Neposredno nakon objave Sanaderove ostavke, pojavila se kalkulacija da je Vladimir Faber nabasao na ne¹to na ¹to nije smio nabasati, otkriæem o povezanosti Vlade i organiziranog kriminala pokrenuo neke procese koji bi se mogli samom Sanaderu obiti o glavu. Mo¾da je i Berislav Ronèeviæ prijetio da æe progovoriti ako ga se ne spasi progona zbog vojnih kamiona. Kakva vlast, takvi i razlozi. No, koji god bili, Sanader je postavljanjem Kosorice za ¹eficu Vlade pokazao da jo¹ uvijek zadr¾ava utjecaj na vladajuæu politiku. Njegov opro¹tajni govor bio je u punom smislu predizborni. Njegov odlazak neæe nas spasiti, veæ sugerira da spasa nema Napokon, nije lo¹e da Sanader odlazi. Ali njegov naprasni bijeg neæe nas spasiti, veæ sugerira da nam spasa zapravo nema. Naroèito s Jadrankom Kosor na èelu Vlade i Andrijom Hebrangom na èelu HDZ-a. Naroèito s istim garniturom kljuènih ministara i s istim koalicijskim partnerima. Jedina nada u spas bio bi odlazak cijele Sanaderove garniture koja nas je dovela u ovu situaciju. Kapetan je prvi pobjegao s broda koji tone, ali ¾ene i djeca ostaju. Posts: 32767 Registered: 15-11-2005 Location: treci kamen od sunca Member Is Offline Mood: posted on 4-8-2009 at 20:27 Premijerka koja jest do¹la s ceste Jednom davno jedna je samohrana majka, u èijim su se rubovima usana rano usjekle bore nezadovoljstva, omilila vrhovniku. ®ivjela je u malenom socijalistièkom stanèiæu, s biografijom kakvu su ponijele stotine tisuæa jugoslavenskih i hrvatskih ¾ena, i unaprijed zadatom autsajderskom sudbinom, koju je u ono ratno i rano poslijeratno vrijeme moglo preokrenuti samo èudo, dobitak na lutriji ili la¾na suæut jednoga bezdu¹nog starca kojega j