storedrecha

Zrnje riječi Božje by VERBUM d.o.o.

storedrecha | 05 Јануар, 2019 00:11

Anic, Klaic, Domovic - Rjecnik Stranih Rijeci-Prepravljeni

❤️ Click here: Zrnje riječi Božje by VERBUM d.o.o.

I post i molitva imaju za cilj da čoveku pomognu da lakše savlada sve teškoće koje pred njega dolaze i da zasluži Carstvo nebesko. Kad bih jos ljudima ugadjao ne bi bio Kristov sluga.

Niti svoga biserja bacajte pred da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Popularization of this work, which is the goal of out work, is fully accomplished by setting the translation on a webpage from where it can be easily downloaded, searched and spread due to it's eletronic form and high popularity of Internet. Neka sebi dozove crkvene starješine.

Iliji u povodu 10. Zagreb : Matica hrvatska, Katolički bogoslovni fakultet Zagreb, Filozofski fakultet Družbe Isusove Zagreb, 2016.. Hamburg : Verlag Dr. To će biti lijek tvojem tijelu i okrepa tvojim kostima. Zagreb ; Krk : Provincijalat franjevaca trećoredaca-glagoljaša ; Povijesno društvo otoka Krka, 2012.

Anic, Klaic, Domovic - Rjecnik Stranih Rijeci-Prepravljeni - Ne samo da pamte prastara vremena, već i ova današnja.

Nakon više od deset godina prevodilačkog rada odabranog tima lingvista i teologa, sredinom ove godine iz tiska je izašlo prvo izdanje cjelovitog protestantskog prijevoda Biblije na zvanični bosanski jezik. Prijevod Staroga Zavjeta zasnovan je na tekstu Biblia Hebreica Stuttgartensia, a prijevod Novoga Zavjeta je zasnovan na tekstu United Bible Societies Greek Text. Utemeljitelj projekta bio je Stuart Moses Graham, član Muckamore Presbyterian Church iz Sj. Irske, koji je i izvršni direktor misionarske organizacije Church Growth Croatia and Bosnia. Urednik je bio bošnjački slobodni znanstvenik dr. Redžo Trako, član Baptističke crkve Daruvar i vjerski službenik Saveza Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Članovi prevodilačkog tima su bili vodeći bosansko-hercegovački bošnjački lingvisti i islamski teolozi: Dr. Senad Halilović, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i predsjednik Slavističkog komiteta BiH, te urednik prvog Riječnika bosanskog jezika. Rešid Hafizović, zamjenik direktora i redovni profesor sarajevskog Islamskog teološkog fakulteta i član Akademije znanosti Islamske Republike Iran. Ismail Palić, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i stručnjak za sintaksu bosanskog jezika, te Edib Kafadar, efendija iz Sarajeva. Ovaj projekt predstavlja značajan doprinos bosansko-hercegovačkoj, bošnjačkoj kulturi, te protestantskoj tradiciji na ovim prostorima. Vjerujemo da će zbog svoje kvalitete i bliskosti jezičnog izričaja ova Biblija biti zanimljiva i čitateljima s hrvatskog, srpskog i crnogorskog jezičnog područja. Biblija dolazi u velikom formatu i pogodna je za čitanje osobama slabijeg vida. Tehničku pripremu, dizajn, izdavanje i distribuciju obavilo je sarajevsko Poduzeće za izdavačku djelatnost i promet TDP d. Nakladnika Narcisa Pozderca, a tisak Grafotisak iz Gruda. Za eventualne dodatne informacije i narudžbe obratite se na e-mail: bosanskabiblija mail. Papa Franjo: Trijumfalizam je velika napast za kršćane Krista se nasljeduje ustrajno i bez trijumfalizama — rekao je papa Franjo u petak, 12. U svojoj se propovijedi papa Franjo ponovno osvrnuo na nemir koji se osjećao odmah nakon Isusova preminuća, kada je ponašanje apostola, i njihovo naviještanje, završilo na meti farizeja i zakonoznanaca. Sveti se Otac vratio na riječi zakonoznanca Gamaliela, navedene u Djelima Apostolskim. Taj je farizej, naime, upozorio Vijeće, koje je Petra i druge apostole htjelo ušutkati smrtnom kaznom, jer se — kako je rekao - buka koju su u prošlosti izazvali lažni proroci, brzo raspršila zajedno s njihovim obraćenicima. Gamaliel stoga savjetuje da pričekaju i vide što će se dogoditi sa sljedbenicima Nazarećanina. To je — istaknuo je papa Franjo — mudar savjet i za naš život, jer je vrijeme Božji vjesnik: Bog nas spašava u vremenu, a ne u trenutku. Ponekad čini čudesa, ali u životu nas spašava u vremenu, spašava nas u povijesti, u osobnoj povijesti svakog pojedinca — rekao je Papa, te se duhovito izrazio — Gospodin se ne ponaša poput neke vile s čarobnim štapićem. Naprotiv, - dodao je — daruje milost i kaže, kao što je govorio svima onima koje je ozdravljao: 'Ustani i hodi'. To kaže i nama: 'Idi u svojemu životu, svjedoči sve ono što Gospodin čini s nama' — rekao je Sveti Otac. Primijetivši potom da se u kršćanski život uvlači velika napast, napast trijumfalizma, Papa je napomenuo da su u toj napasti bili i apostoli. U njoj je bio i Petar kada je svečano zajamčio da neće zanijekati svojega Gospodina. Ili pak narod nakon što je bio svjedokom umnažanja kruhova. Trijumfalizam nije od Gospodina — napomenuo je Papa. Gospodin je na Zemlju došao ponizno: živio je svoj život 30 godina, odrastao je kao normalno dijete, bio je na kušnji rada, i na kušnji Križa. Na kraju je uskrsnuo. Gospodin nas uči — rekao je potom Papa — da u životu nije sve čarobno, da trijumfalizam nije kršćanski. Kršćanski život čini normalnost, ali koja se svakoga dana živi s Kristom. To je milost koju imamo moliti: ustrajnost. Ustrajati na Gospodinovu putu, sve do kraja, svakoga dana — istaknuo je papa Franjo te na kraju poželio da nas Gospodin spasi od trijumfalističkih maštanja, jer — kako je rekao — trijumfalizam nije kršćanski, nije od Gospodina. Svakodnevni hod u Božjoj nazočnosti, to je Gospodinov put. Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima. Uvođenje Kingove Biblije ima poseban značaj, budući da je inauguracija 21. Obama će biti okrenut spomeniku kada bude izgovarao predsjedničku zakletvu. Kingova Biblija, za koju njegova djeca kažu da je koristio na početku propovjedničke karijere, nije nikada ranije bila korišćena na nekoj predsjedničkoj inauguraciji, javčka Tanjug. Izbor dvije Biblije je simbolika borbe za jednakost u Americi — od Linkolnove emancipacije robova, čija se 150-godišnjica obilježava ovog mjeseca, preko Kingovog pokreta za građanska prava američkih crnaca, pa sve do Obame, koji je prvi crni predsjednik u američkoj istoriji. Organizatori svečane inauguracije kažu da će Obama držati lijevu ruku na dve Biblije, koje će jednu preko druge držati prva dama Mišel Obama, dok bude ponavljao riječi zakletve s podignutom desnom rukom. Ne zna se koja će Biblija biti na vrhu, ali se pretpostavlja da će to biti Linkolnova, jer je Kingova veća. Kako prenosi AP, Obama je zakletvu prilikom inauguracije prvog mandata, prije četiri godine, izgovorio nad Linkolnovom Biblijom, koja je tada prvi put korišćena od kada je 16. Tradiciju držanja ruke na Bibliji tokom zakletve počeo je Džordž Vašington mada ta praksa nije predviđena ustavom SAD. Prvi američki predsjednik položio je zakletvu 30. Od tada su se predsjednici zaklinjali na Biblijama koje su za njih imale poseban istorijski ili lični značaj. Uglavnom su to bile porodične Biblije. Obama nije prvi koji će koristiti dvije Biblije. Prije njega su to učinili Hari Truman 1949 , Dvajt Ajzenhauer 1953 i Ričard Nikson 1969. Potpredsjednik Džo Bajden će položiti zakletvu nad Biblijom sa keltskim krstom na koricama, koja je u vlasništvu njegove porodice više od jednog vijeka. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama. Tako rastavi Bog svjetlost od tame. Filipljanima 4 19 A Bog moj ispunit će svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu, u slavi, u Kristu Isusu. Malahija 3 10 Donosite svu desetinu u spreme, da bude hrane u mojemu hramu! Timotej 6 10 Jer je korijen sviju zala lakomstvo, kojemu neki predavši se zalutaše od vjere i na sebe navukoše jade mnoge. Djela apostolska 20 35 Sve vam pokazah, da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isus, jer on reče: 'Mnogo je više blagoslovljeno davati, negoli primati. Matej 22 19 Pokažite mi novac porezni! Luka 19 15 A kad se on vrati, pošto primi kraljevstvo, dade dozvati k sebi sluge, kojima je bio dao novac, da vidi, koliko je svaki stekao. Već na prvim stranicama Biblija nam govori o stvaranju svijeta. Post 1,1-2 biblijski pisac započinje izvještaj o stvaranju svijeta u sedam dana. Ruši li suvremena znanost biblijsku sliku stvaranja svijeta i čovjeka? Jesu li vjera i znanost u sukobu? Trebamo li vjerovati Bibliji ili znanstvenim teorijama? Ili jednostavno biblijski tekst ima neko dublje i drukčije značenje? Budući da se pitanje stvaranja nalazi odmah na početku Svetog pisma, dakle na mjestu na kojem još nismo mogli ući u biblijski jezik i mentalitet, postoji mogućnost da ih suvremeni čitatelj, umjesto biblijskim, čita svojim prirodo znanstvenim očima. Riječi u prvoj i drugoj glavi Knjige Postanka nisu reportaža nekog dopisnika koji je prisustvovao izgradnji svemira i svega u njemu. Biblijski pisac, nadahnut Duhom Svetim, ne želi nas poučavati o tome kako je svijet stvarno postao kao i sve u njemu, koje je izvanjska i unutarnja struktura toga svijeta, već nam govori o tome kako treba živjeti da bismo ostvarili cilj svojega života — život s Bogom i u Bogu. Biblija je spis koji govori o Bogu, dakle, o nečem neizrecivom, ali je govor upućen ljudima, i to svima, te se odijeva i u stil, u književne oblike, usporedbe, metafore, slike svijeta. Zato je potrebno znati ispravno protumačiti biblijski tekst i ne tražiti odgovore na prirodoznanstvena pitanja, već samo one odgovore koji se tiču našega spasenja. To i jest svrha Biblije — voditi čovjeka do spasenja. Povijest koju biblijski pisac prikazuje nije znanstvena nego povijesno-spasenjska. Biblija nije pisana znanstvenom metodom te zbog toga i ne može biti prirodoznanstvena knjiga kad govori o stvaranju svijeta i čovjeka. U Bibliji zato tražimo odgovore na pitanja koja se tiču vjere, morala i našega spasenja, ne možemo tražiti, tj. Stoga, ako želimo dob iti odgovore na pitanja kako i kada je nastao svemir, potražit ćemo ih u knjigama fizike ili astronomije. A one kažu da je u tumačenju postanka svemira u znanosti danas najzastupljenija teorija Velikog praska Big Bang prema kojoj je svemir započeo prije otprilike 13,7 milijardi godina. Rebić nas upozorava da u Bibliji prirodoznanstvenik nema što drugo tražiti nego samo i jedino riječi Božje, njegova uputstva i pouke za svoj vjersko-ćudoredni život, za svoj odnos prema svojem Stvoritelju i bližnjemu, tako da teorije usklađivanja između biblijskog opisa stvaranja i onoga prirod0znanstvenog nikako ne dolaze u obzir- Biblija nije knjiga astronomije, geologije ili atomske fizike, nego knjiga Božje objave, knjiga u kojoj je Božja riječ postala ljudima bliza i opipljiva. Ne zaboravimo da su biblijski izvještaji o stvaranju pisani oko 900-500 godina prije Krista, kada su ljudi još vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Odatle i neke netočnosti i izvjesne nesigurnosti u podatcima koji se tiču znanosti. Kako je već bilo rečeno, prvo poglavlje Knjige Postanka nema nikakvih znanstvenih pretenzija niti nam želi pružiti znanstveni traktat s teorijama o postanku svijeta i ljudi, nego objavljene istine o Bogu Stvoritelju svijeta i svih ljudi u takvoj umjetničkoj literarnoj formi da bi ih vjernik onog vremena mogao odmah i što bolje shvatiti. Određenim pitanjima svaka pristupa na svoj način, iz svog kuta gledanja. Znanost obogaćuje naše znanje o kretanju nebeskih tijela, o starosti svijeta, o postanku i razvoju biljnih i životinjskih vrsta itd. Vjera nam, s druge strane, daje odgovor na pitanja o smislu i svrsi postojanja, svemira, svijeta i čovjeka te odakle dolazimo i kamo idemo. Oni su svoj nauk školski i vladalački naučili. Isus ih upozorava da to nisu dobro shvatili. Taj zakon o svetkovanju praznika imao je već dotada iznimke za svećenike u hramu i za gladne u nevolji. Želi li reći da je on osobno kao Bogočovjek važniji od hrama, ili želi i ovaj zakon utemeljiti u osnovnoj čovječnosti? Očito je o tome riječ: čovjek je od svega važniji i zakoni koji ne služe čovjeku nisu zakoni. Isus uzdiže važnost čovjeka, svakog pojedinog u svakoj prilici. Zakoni su doneseni da čovjek sebe prepozna i sačuva od nečovještva. Tko to ne zna ne samo da o Božjem zakonu pojma nema, nego ga lako zlorabi protiv čovjeka - u korist neke skupine vladara, čak i svećeničkog staleža koji bi se mogao od Boga skrivati da utvrdi svoj društveni položaj. Kad se takvi čuvari Zakona na Boga pozivaju, oni ga krivotvore - i čine odbojnim. Očito je bilo lakše prijetvorno vršiti Zakon prinoseći žrtve nego provodeći ljubav prema svakom čovjeku. Od Hošee do Isusa taj se stalež nije bio promijenio - napokon će i Isusa razapeti. Takvi su bili kadri svaki Božji zakon protumačiti u svoju korist - makar ljudi od toga stradali. No, moguće je i hramove iz nečovještva rušiti kad oni postanu navjestitelji i jamci čovječnosti. Događalo se to primjerice u komunističkim diktaturama. Inače se Boga krivotvori, a čovjeka razapinje. Razmišljajte o tome i padnite na koljena. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi. On hoće sasvim nevino dokazati Bogu najgrublje kiksove iz astronomije! Kako, Bog nije dovoljno pomno studirao astronomiju prije nego što je sastavio Sveto pismo? Vizija traje jednu sekundu, možda i manje; ne znam koliko sam ptica vidio. Da li je njihov broj bio određen ili neodređen? Taj problem obuhvata i problem postojanja Boga. Ako Bog postoji, broj je određen, jer Bog zna koliko sam ptica vidio. Ako Bog ne postoji, broj je neodređen, jer niko nije mogao da ih izbroji. U tom slučaju vidio sam, recimo, manje od deset, a više od jedne ptice, ali nisam vidio devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri ili dvije ptice. Vidio sam broj između deset i jedan, koji nije devet, osam, sedam, šest, pet i tako dalje. Taj cijeli broj je nezamisliv; dakle Bog postoji. Kako ga možemo voljeti? Naravno da ja šećer mogu pojesti sama, ali ga mogu i dati nekom drugom. Mogu ga dati odraslima, mogu ga dati djeci. Ako cijeli svoj život u toku cijelog dana samo dajemo, onda ćemo biti iznenađeni onoga lijepog dana kada ljudi budu sve međusobno dijelili i radovali se tome. Tada ne bi bilo ni razumnosti, ni duha, ni prava, već samo otimačine, krađe, ubojstava i štetočinstva. Čuda se događaju oko nas, Božji znaci nam pokazuju put, anđeli nas preklinju da ih saslušamo - međutim, mi se oglušujemo o sve to, jer smo naučili da postoje obrasci i pravila pomoću kojih se stiže do Boga. Ne shvatamo da je on tamo gdje ga puštaju da uđe. Oluja iznutra je ta koja ga ugrožava a ne oluja izvana. I da se mora biti bezbožnikom da bi se postalo bogoizabranikom. A ova suprotnost i jest užas sna. Moj je posao da ugovorim sastanak. Samo ljudi gordi, i osrednje pametni ne znaju Boga. Stari Zavjet Zabranjeno voće iz Knjige Postanka obično se smatra da je bila jabuka, i široko je opisana kao takva u zapadnoj umjetnosti. Međutim, Biblija ne identificira vrstu voća koja je bila u pitanju. Izvorni hebrejski tekstovi spominju samo stablo i plod. Židovski učenjaci sugeriraju da bi plod mogao biti grožđe, smokva, pšenica , ili etrog. Nigdje u Starom zavjetu ili Novom zavjetu Sotona nije opisan kao stanovnik ili vladar pakla. Ovaj mit je procvao po filmovima kao što su to Prekrasan život 1946 i Vjerojatno anđeo 1996. Novi zavjet Nema dokaza da je Isus rođen 25. Biblija nikada ne tvrdi datum 25. Datum je možda u početku bio odabrani da odgovara s bilo kojim danom točno devet mjeseci nakon što kršćani vjeruju da je Isus bio začet, datumom solsticija rimske zime, ili jedan od raznih drevnih zimskih festivala. Nigdje u Bibliji ne govori se točno da su baš tri mudraca došla u posjet djetetu Isusu, niti da su kraljevi, jahali na devama, ili da su njihova imena Casper, Melchior i Balthazar. Matej 2 tradicionalno je u kombinaciji s Izaija 60:1-3. Ustani, svijetli se, jer je došla svjetlost tvoja. Slava Gospodnja sja nad tobom. Ali nad tobom sja Gospod. Nad tobom svijetli slava njegova. Tri mudraca su trebali, jer su tri dara opisana, i umjetnički prikazi rođenja, nakon oko godine 900 gotovo uvijek prikazuju tri mudraca. Osim toga, mudraci u stvarnoj biblijskoj pripovijesti nisu posjetili Isusa na dan kad se rodio, ali su vidjeli Isusa kao dijete, u kući čak dvije godine nakon toga Matej 2:11. Nije točno sigurno koliko, ali je puno. Koliko ih je pobio u potopu, koliko živih ispekao u Sodom-i i Gomorrah-u? Koliko je prvobitnih Egipćana pobio? Tu je sigurno nemoguće sve prebrojati točno. Ali, ponekad se u Bibliji spominje koliko ih nas je točno ubio. Evo slijedi popis onih koji se spominju, zasad smo zbrojili 2391421 ljudsko biće:Lotovu ženu jer je pogledala unatrag Gen. Samo još jedan primjer izvrnute logike! Da, Bog je možda ubijao one koji su to svojom voljom tražili, ali je i dao život svima drugima kao i onima koje je navodno ubio. Na Zemlji danas živi oko 7 milijardi ljudi. Svima njima je Bog dao život, a isto tako onima koji su živjeli prije njih. Ipak eto razloga da se još uvijek slavi Stvoritelj! Skupina izraelskih stručnjaka izradila je poseban program za dekodiranje koji će možda jednog dana otkriti tko je napisao Bibliju, jednu od najvažnijih knjiga u zapadnoj kulturi. Kompjutorski program, na čijoj su izradi sudjelovali računalni stručnjaci koje je predvodio profesor Nachum Dershowitz sa Sveučilišta iz Tel Aviva, zapravo je posebna vrsta algoritma koji bi mogao otkriti je li sve dijelove Biblije napisao isti autor. No, znanstvenici sumnjaju da je djelo više autora. Upravo bi izrađeni program to mogao otkriti — analizom struktura rečenica i analizom građe teksta Biblije. Program već testiran Stručnjaci su već testirali program tako da su za analizu uzeli dva dobro poznata dijela Biblije, starozavjetne knjige Jeremije i Ezekiela, za koje se zna da su ih pisala dva autora. Nasumice su iz njih pomiješani različiti pasusi, a program ih je, s 99 posto točnosti, uspio odvojiti. Analizirao je i koliko je različitih riječi upotrijebljeno u tekstu. Ova analiza potvrdila je da će novi programski softver biti od koristi, piše Daily mail. Pozdravili su ga i neovisni stručnjaci koji se bave ovom problematikom, vjerujući da će on pomoći rasvjetljavanju nepoznanica oko Biblije, za koje sada postoje samo subjektivna mišljenja. Također vjeruju da bi program mogao pomoći pri analizi i drugih povijesnih tekstova. Većina udžbenika koji se bave kozmologijom Arno-a Penzias-a i Robert-a Wilson-a kredituju za otkriće da je svemir nastao iz velikog praska. Iako je istina da su oni bili prvi 1965 za otkrivanje zračenja preostalog od stvaranja,nisu bili prvi naučnici koji su tvrdili da se svemir proširio iz iznimno vrućeg i kompaktnog stanja. Godine 1946 George Gamow izračunao je da ništa drugo od svemira koji se raširio od blizu beskrajno toplog stanja može biti odgovorno za sadašnje bogatstvo elementa. Godine 1929 opažanjima Edwin Hubble je utvrdio da brzine galaksija proizlaze iz općeg širenja svemira. Od 1925, Abbé Georges Lemaître, koji je bio i svećenik Jezuit i astrofizičar, bio je prvi naučnik koji je veliki prasak okarakterisao kao trenutak stvaranja ili kreacije. Prvi izravni naučni dokazi za veliki prasak sežu do 1916. To je kada je Albert Einstein istaknuo da jednadžbe opće relativnosti predviđaju širenje svemira. Ne želeći prihvatiti da njegova teorija implicira kozmičko širenje iz velikog praska, Einstein je promijenio svoju teoriju u skladu sa zajedničkom mudrošću svoga doba, za vječno postojeći svemir. Svi ti naučnici, međutim, samo su ponovo na drugi način naglasili ono što su prije oko 2500 godina, Mojsije, David, Izaija, Jeremija i ostali Biblijski autori tvrdili. Biblijski proroci i apostoli su eksplicitno navodili i ponavljali dva najosnovnija svojstva velikog praska, transcendentni kozmički početak prije konačnog vremenskog razdoblja i da svemir prolazi kroz opće, trajno širenje. Postanak 1:1, 2:03, 2:04, Psalmi 148:5, Izaija 40:26, 42:5, 45:18. Ovaj transcendentni princip stvaranja je još više eksplicitno naglašen u odlomcima poput Hebrejima 11:03 prema kojem se navodi da je svemir koji mi ljudi možemo mjeriti i detektirati nastao od onoga što ne možemo mjeriti ili otkriti. Takođe, Izaija 45:5-22, Ivan 1:03, Kološanima 1:15-17 i tvrde da je samo Bog odgovoran za postojanje svemira Biblija tvrdi da je Bog prethodio svemiru i bio aktivno uključen u izazivanju određenih faktora prije postojanja svemira. To se ne nalazi samo u Kološanima 1, ali i u Izrekama 8:22-31, Ivan 17:24, Efežanima 1:04, 2 Timoteju 01:09, Tit 1:02 i 1 Petrova 1:20. Obilježje svemira navedeno češće nego bilo koje drugo u Bibliji je da sa on širi. Job 37:18 čini se da je dvanaesti stih. Tri Od jedanaest stihova, Job 09:08, Izaija 44:24, 45:12 i tvrde da je samo Bog bio odgovoran za kozmičko širenje ili istezanje. Na kraju, Biblija se neizravno zalaže za veliki prasak kao početak svemira svemir navodeći da su zakoni termodinamike, gravitacija, elektromagnetizam i univerzalno djeluju u cijelom svemiru od kozmičkog stvaranja. U Rimljanima 8 rečeno nam je da je cijelo stvaranje bilo podvrgnuto zakonu propadanja drugi zakon termodinamike. Ovaj zakon u kontekstu širenja svemira temeljen je na tvrdnji da je svemir bio puno topliji u prošlosti. U Postanku 1 i na mnogim mjestima diljem Job, Psalmi, Izreke i mi smo informirani da su zvijezde postojale od ranih vremena stvaranja. Čak i najmanja promjena u bilo zakonima gravitacije ili elektromagnetizma onemogućile bi postanak zvijezda i svega drugog. Ljudi koji su pisali svitke sakrili su ih u pećinama duž obale Mrtvog mora, vjerovatno u doba kada su Rimljani uništili hram u Jerusalimu, oko 70. Rukopise su otkrili beduini između 1947. Dijelovi svitaka izloženi su u Izraelskom muzeju i rotiraju se svaka tri do četiri mjeseca kako bi minimalno bili izloženi svjetlosti. Rukopisi su jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta, a stari su više od dvije hiljade godina. Uvid u njih imao je mali broj naučnika, a dijelove svitaka nevidljive okom dešifrovali su pomoću najsavremenijih tehnika. Njihovo digitalno fotografisanje trajalo je dvije godine. Cudim se da se tako brzo odvracate od onoga koji vas pozva Kristovom miloscu na drugo evadjelje; a drugoga ipak nema; samo sto su neki koji vas zbunjuju i hoce izvrnuti Kristovo evadjelje. ALI AKO VAM I MI ILI ANDJEO S NEBA NAVIJESTI EVANDJELJE DRUKCIJE NEGO STO VAM NAVIJESTISMO, NEKA BUDE PROKLET! Kao sto prije rekosmo, i sad opet velim: AKO VAM TKO NAVIJESTI EVANDJELJE DRUKCIJE NEGO GA PRIMISTE, NEKA BUDE PROKLET! Jer zar ja sad gledam da dobijem naklonost od ljudi ili mi je do toga da se svidim Bogu? Ili zar nastojim da ugadjam ljudima? Kad bih jos ljudima ugadjao ne bi bio Kristov sluga. Biblijska izdanja na južnoslavenskom tlu nisu ni do sada zapostavljala postojanje bosanskog jezika, ali prvo izdanje Novog Zavjeta na savremenom bosanskom jeziku objavljeno je tek 2001. U podnaslovu prve cjelovite hrvatske Biblije, prema prijevodu slavonskog franjevca Petra Katančića 1750-1825 i izdane 1831. Prijevod na bosanski je do sada doživio pet izdanja. Vlastita i geografska imena su transliterirana u skladu s biblijskom tradicijom. Pa tako se u bosanskom jeziku koristi ime Isus Krist, kada je u pitanju kršćanski kontekst, a Isa a. Isti slučaj je i sa geografskim imenima npr. Na kraju je data i usporedna tabela vlastitih i drugih imena u Novom Zavjetu naspram imena u Kur'anu, što u svakom slučaju obogaćuje leksiku u bosanskom jeziku. U kelnskoj luci na Rajni neobična biblijska slika: uz obalu je privezan golemi brod koji posjetiteljima pruža priliku upoznati priču iz Staroga zavjeta o potopu svijeta i Noinoj lađi. Brod impozantne veličine nalazi se u kelnskoj riječnoj luci - 70 metara dug i 13 metara visok. Brod je izgrađen po uzoru na original, onako kako to piše u Bibliji, ali u odnosu 1:2. Za 55-godišnjeg Adda Petersa je to bila idealna platforma kako bi upravo na takvom brodu prikazao scene iz svete knjige židova i kršćana. I za ljude koji ju ne poznaju. Svi ljudi bi trebali znati priče iz Biblije. Stoga su i na ovoj novoj lađi prisutne brojne životinje. Čak žirafe u prirodnoj veličini. Doduše, osim nekolicine manjih životinja, većina njih je od pliša, a mogu se i kupiti u donjem katu arke. Ipak se ovakav jedan projekt, koji je Add Peters oživio bez udjela crkvi, mora nekako financirati. Veliki uspjeh s novom arkom je njezin inicijator, koji producira i dječje emisije, imao u svojoj nizozemskoj domovini. S upitnikom u ruci znatiželjnici zatim kreću u obilazak prikazanih biblijskih scena iz Staroga i Novog zavjeta, i to smještenih na četiri kata. Posebice impresivne su drvene figure u prirodnoj veličini koje predstavljaju Adama i Evu u raju, a koje je napravila češka kiparica Michaela Bartonova. Noa na romobilu Oni koje to zanima imaju prilike vidjeti i kako izgleda u ispovjedaonici i osjetiti tu atmosferu. I za pripadnike drugih religija, koji su oduvijek htjeli znati kako to izgleda pri ispovijedi u kršćanskoj crkvi, možda je upravo to jedna od najzanimljivijih scena cijele izložbe. Stoga i ne čudi što su arku već posjetili židovi, hinduisti, budisti i muslimani. Umjetnik Add Peters vrlo rado popriča s tim ljudima. Noa na romobilu kako bi se brže kretao po arki Posjet Noinoj arki ne bi trebao samo potaknuti interes za kršćansku vjeru, nego pružiti i povod za razmišljanje. Stoga se na četiri kata ove arke također predstavljaju priče koje su neobične, a koje nemaju nikakve veze s navodima u Bibliji. Tako se primjerice može vidjeti Noina žena s dvije ptice u grudima. Svakome je ostavljeno da za sebe razmišlja o tome što bi to moglo značiti. A predočava se i ono što biblijske likove čini ljudskima, pa se, između ostalog, saznaje da Noa nije bio samo vinar, nego i alkoholičar. Osim toga, prikazan je kako vozi romobil, koji je Noi, prema mišljenju Adda Petersa, bio vrlo potreban kako bi se mogao brže kretati po arki. Njemačko društvo za Bibliju, koje je surađivalo na ovoj izložbi, na raspolaganje je stavilo primjerke Svetog pisma za sve zainteresirane. Sudjelovanje crkava u projektu Noina arka Nizozemac Peters nije htio. Iako je kao TV producent radio za kršćanske televizije, ne ide u crkvu. Ipak mu je drago kad neki od predstavnika Crkve posjete arku, kao na primjer protestantski svećenik Mathias Bonhoeffer iz Bonna. Timotej 21 Jer nikad nije bilo proročanstvo javljeno po volji čovječjoj, nego su ponukani od Duha Svetoga govorili sveti Božji ljudi. Petrova 8 Trava se osuši, cvijet uvene, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Hebrejima 4 31 Bog - savršen je put njegov; istinita je riječ Gospodnja. On je štit svima, koji se utječu u zaštitu njegovu. Samuelova 22 6 Riječju Gospodnjom nebesa su stvorena, sva vojska njihova dahom usta njegovih. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom. Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke! Od tuda i izraz Praznik Pedesetnice, Pentekoste itd. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja prema svima a ne samo prema Židovima. Prema američkim medijima, u svojoj potrazi za novim datumom on se vodio dvjema biblijskim pričama - onom o Noi i onom o Kristu. Izračun prema Noi vrlo je jednostavan, dok je onaj prema Kristu znatno kompliciraniji. U vrijeme biblijskog potopa 4990. No Camping smatra da je u toj epizodi bog zapravo cijelom čovječanstvu simbolično poručio da ima sedam dana da se pripremi za spasenje. Budući da se u Stvaranju jedan dan smatra ekvivalentom 1000 godina te da u Drugoj Petrovoj poslanici piše da je pred bogom jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan, 'bible-pounder' je zaključio da su ljudi dobili 7000 godina da se pripreme za apokalipsu. Noa je poruku primio 4990. Naravno, tome valja dodati jednu godinu jer nulta godina ne postoji. Budući da se potop dogodio 17. Ovaj radikalni evanđelist tvrdio je kako će 21. Član upravnog odbora Campingove kompanije FamilyRadio, Tom Evans, kaže kako se čuo s njegovom suprugom koja mu je rekla kako je Harold dobro te se nalazi u Oaklandu. Campingova žena kazala je kako je Harolda šokiralo to što Smaka svijeta nije bilo i što smo svi na Zemlji još živi. Evans smatra da njegov šef Camping u najmanju ruku duguje izvinjenje javnosti. Njegovi sljedbenici i oni koji su čvrsto vjerovali da nam se bliži kraj rasprodali su svoju imovinu i odlazili na daleka putovanja kako bi vidjeli voljene ostali su razočarani i pomalo ljutiti. Prema Campingu smak svijeta trebao je početi u subotu 21. Tada je jaki zemljotres prvo trebao pogoditi Božićni otok. Nakon zemljotresa, tvrdio je Camping, trebao je početi proces dug šest mjeseci nakon kojeg su samo odabrani trebali ići u raj. Harold Camping napisao je i knjigu pod naslovom 1994. Psalam 85 21 A sad se bez zakona očitova pravda Božja, posvjedočena od zakona i od proroka; 22 A pravda Božja po vjeri u Isusa Krista za sve i na sve, koji vjeruju, jer nema razlike; 23 Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje. Rimljanima 3 17 Jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu Svetome. Rimljanima 14 2 Zbog grješnosti u zemlji mijenjaju se često knezovi njezini; ali po razboritim, razumnim ljudima dobiva pravda dugo trajanje. Izreke 28 40 Hoće li tko da se pravda s tobom i košulju tvoju da uzme, pusti mu i kabanicu! Matej 5 6 Tako smo mi svi koliki postali kao čovjek nečist, i sva naša pravda kao okaljana haljina, mi svi venemo kao lišće. Zlodjela naša odnijela su nas kao vjetar. Izaija 64 4 Nitko ne traži pravedno sud, nitko se pošteno ne pravda. Oslanjaju se na prijevaru i govore laž; začinju nevolju i rađaju zlodjela. Izaija 59 6 Pravda štiti život nedužan; bezbožnost uništava grješnike. Izreke 13 21 Je li dakle zakon protivan obećanjima Božjim? Bože sačuvaj, jer kad bi bio dan zakon, tako da bi mogao život dati, zaista bi od zakona bila pravda. Korinćanima 1 20 Za Krista smo dakle poslanici, jer Bog kao da opominje po nama. Molimo mjesto Krista: Pomirite se s Bogom! Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova savršena u nama. B I B L I J A ILI SVETO PISMO STAROGA I NOVOGA ZAVJETA Prijevod Dr IVAN ŠARIĆ Sodoma i Gomora sreću Hirošimu i Nagasaki Verovatno najpoznatija od svih priča o uništenju je famozna biblijska priča o Sodomi i Gomori: I reče Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. Tada pusti Gospod Na Sodom i na Gomor od Gospoda sa neba dažd od sumpora i ognja. I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen. I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. Postanje 18:20; 19:24-26,28 Ovaj biblijski pasus sažima destruktivnu moć Božijeg besa koji se obrušava na gradove grešnika. Biblija je veoma precizna o mestima gde su se nalazili Sodoma i Gomora, ali i nekoliko drugih okolnih gradova. Bili su u dolini Sidim, koja se nalazi na južnom kraju Slanog Mora današnje Mrtvo More. Drugi gradovi u toj oblasti bili su Zoar, Amdah i Zeboiim Postanje 14:2. Sve do kasnog srednjeg veka, u toj oblasti je postojao grad po imenu Zoar. Mrtvo More zapravo jezero nalazi se 394 metra ispod nivoa mora i duboko je najmanje 365 metara. Dno mora se, tako, nalazi na 762 metra ispod nivoa Mediteranskog mora. Približno 25 procenata vode u Mrtvom Moru čine čvrsti sastojci, većinom natrijum hlorid. Normalna okeanska voda je slana 4,6 procenata. Jordan i mnoge manje reke se izlivaju u taj basen, koji nema ni jedan ispust. Ono što te pritoke donose u smislu hemijskih supstanci, jesu naslage u Mrtvom Moru koje se prostire na površini od 500 kvadratnih milja. Isparavanje na vrelom suncu se događa na površini mora brzinom od 230 miliona kubnih stopa dnevno. Arapska tradicija pamti da se toliko mnogo otrovnih gasova uzdiže iz jezera, da ptice ne mogu da ga prelete već padaju u vodu i umiru pre nego što stignu na drugu stranu jezera. Mrtvo More je istraženo tek 1848. Linč, američki geolog, odveo prvu ekspediciju. Iskrcao se na obalu sa palube istraživačkog broda svoje vlade. Linč je ustanovio da su tradicionalne arapske priče istinite, posebno ona da čovek ne može da potone u toj vodi. Smatra se da je upravo ta oblast gde se danas nalazi jezero, nekada bila dolina Sidim i da su se tu uzdizali uništeni gradovi. Moguće je videti čitave šume drveća okovanog solju ispod površine vode, upavo u južnom delu jezera. Klasične istorijske teorije o uništenju Sodome i Gomore - poput one u knjizi Bilija kao istorija Vernera Kelera, smatraju da su gardovi iz doline Sidim uništeni kada su pokreti geoloških ploča izazvali pomeranja i sleganja u Velikoj dolini procepa - čiji je deo Mrtvo More - i opadanje nivoa vode u oblasti na južnom kraju Mrtvog Mora. Tokom velikog zemljotresa je verovatno došlo do eksplozija - prirodni gas je isticao iz tla a sumpor padao poput kiše. Ovo se dogodilo oko 2000. Putanja ovog procepa je u međuvremenu precizno locirana. Počinje na severu, nekoliko stotina milja ispod palestinske granice, u podnožju planina Taurus i Azija Minor. Na jugu ide od južne obale Mrtvog Mora kroz vadi-el-Arbah do zaliva Akaba i završava se tek ispod Crvenog Mora u Africi. Na mnogim tačkama ove ogromne depresije, znaci intenzivne vulkanske aktivnsti su više nego očigledni. U Galilejskim planinama, na visoravnima Transjordana, na obalama Jaboka - pritoke Jordana i u zalivu Akaba, vide se crne bazaltne stene i lava... Sleganje tla je oslobodilo vulkanske sile, uspavane duboko dole čitavom dužinom procepa. U gornjim delovima doline Jordana blizu Basana, još uvek se uzdižu krateri ugašenih vulkana; velike pruge lave i duboki slojevi bazalta su naslagani na krečnjačkoj površini. S vremena na vreme, tu drevnu depresiju potresaju zemljotresi. U Bibliji postoje podaci o njima kao i činjenica da se stalno ponavljaju... Njihove padine svetlucaju na suncu kao dijamanti. To je veoma čudan prirodni fenomen. Većim delom ovaj mali lanac uzvišenja čine stene čiste soli. Arapi ih zovu Džebel Usdum - drevno ime koje u sebi čuva reč 'Sodom'. Mnoge je blokove soli sprala kiša ili su se srušili sami od sebe i skliznuli niz obronke. Svaki od njih ima veoma neobičan oblik. Neki stoje uspravno, podsećajući na statue, pa je gotovo suviše lako zamisliti kako iznenada oživljavaju. Ove čudne statue od soli nas podsećaju na živopisni biblijski opis Lotove žene, koja je pretvorena u stub soli... A i sve ostalo u susedstvu Slanog Mora je čak i do danas prekriveno korom soli. Zaista, na osnovu većine skorašnjih prezentacija činjenica, poreklo procepa datira unazad do Oligocena, treće najstarije faze Tercijara. Tako moramo razmišljati u terminima ne hiljadu godina, već milona. Žestoka vulkanska aktivnost povezana sa Jordanskim procepom, događala se i nakon toga ali i u tom slučaju ne dospevamo dalje od Pleistocena koji je okončan pre oko 10 000 godina. Svakako ne dospevamo ni blizu trećeg, a kamo li drugog milenijuma pre Hrista - perioda biblijskih patrijarha. Keler piše da geolozi nisu otkrili nikakve dokaze o skorašnjoj katastrofi na južnom kraju Mrtvog Mora, bar ne u poslednjih 10 000 godina. Ukratko, dokaz da se u ovoj oblasti dogodila neka skorašnja katastrofa koja je sa lica Zemlje zbrisala gradove i izazvala snažnu vulkansku aktivnost, geolozi nisu uspeli da pronađu. Ipak, veoma bih voleo da ispitam sve dokaze. Biblijske priče su prenošene usmenim putem od usta do usta generacijama pre nego što su zapisane, a u ovoj izgleda da ima veoma mnogo istine. On je angažovao Ričarda Slejtera, američkog geologa i eksperta za dubinsko ronjenje, da ga povede u dubine Mrtvog Mora u mini podmornici dvosedu tipa delta, koja je učestvovala u otkriću potopljenog putničkog broda Luzitanija. Sandersova lokacija Sodome i Gomore u dubinama Mrtvog Mora ima čak više šanse sa istorijom i geologijom nego Kelerova teorija da se gradovi nalaze na plićem, južnom kraju. Tako se vraćamo popularnoj teoriji da ove gradove nije uništila geološka kataklizma, već tehnološka apokalipsa izazvana ljudskom rukom ili vanzemaljskom. Da li su Sodoma i Gomora napadnuti atomskim oružjem kao Hirošima i Nagasaki? Luis u knjizi Tragovi u pesku vremena, insistira da su Sodoma i Gomora uništeni atomskim oružjem i da su stubovi soli i visoki sadržaj soli oko Mrtvog Mora dokaz nuklearnog udara. Da je još jača eksplozija smrvila svaki kamen svake zgrade - i da je čitav grad nestao, još uvek bi na samom obodu uništene oblasti ostale indikacije onoga što se dogodilo. Na određenom nivou bi bilo razlike u tlu ili bi se detektovala promena na atomskom nivou. Umesto toga, ovo su stubovi od specijalne, tvrđe soli, kakva jedino može nastati u nuklearnoj reakciji kakva je atomska eksplozija. Stubovi su zaista potrajali dugo. Ne samo da pamte prastara vremena, već i ova današnja. Kako je to prethodno istaknuto, Sodoma je dezintegrisana 1898. Kroz istoriju se provlače brojni stubovi soli, ali Luis smatra da svi dokazi podupiru teoriju o atomskom napadu. U oba slučaja je došlo do iznenadne atomske konverzije što je jedino mogla da izazove trenutna akcija nuklearnme fisije. Teško je odupreti se utisku da je Hirošima uništena sličnim sredstvima koja su dezintegrisala Sodomu i u trenutku izmenili atomski sastav Lotove žene. Oslanjajući se na Josifovu istinoljubivost, jedini zaključak do koga se stiže jeste da je Sodoma uništena nuklearnom fisijom. Da li je Lot upozoren pre nego što su vanzemaljci ili ljudi uništili gradove haj-tek otružjem? Lot je upozoren da odvede svoju porodicu, ali se njegova žena okrenula pa ju je zaslepio nuklerni blesak. Možda je i njeno telo u deliću sekunde izmenjeno na nivou atoma. Na južnom delu Mrtvog Mora danas se nalazi moderna hemijska fabrika koja liči na bazu vanzemaljaca. Čudni tornjevi štrče u pustinjsko nebo. Bizarne zgrade sa kupolama i kulama prekrivaju raznobojne sijalice: čovek naprosto očekuje da svakoga trenutka ugleda prizemljenje letećeg tanjira. To je hemijska fabrika Mrtvo More. Tokom dana liči na rafineriju nafte ili nešto slično, ali noću, kada se upale svetla, izgleda potpuno vanzemaljski. Priča se da ova ogromna hemijska fabrika ima neograničene zalihe dragocenih minerala, uključujući i radioaktivne soli sa kojima radi. Nisu li neke od ovih hemikalija rezultat prastarog atomskog rata? Bog je stvorio cijeli svemir i prirodne zakone Prva Mojsijeva 1:1. Većina prirodnih katastrofa su rezultat ovih zakona na dijelu. Uragani, tajfuni i tornada su posledica sudara divergentnih vazdušnih masa. Zemljotresi su posledica pomeranja zemljinih ploča. Cunami nastaje kao posledica zemljotresa pod vodom. Biblija tvrdi da Isus Hristos drži cijelu prirodu Kološanima 1:16-17. Da li Bog može da spreči prirodne katastrofe? Da li Bog ponekad utiče na vreme? Da, kao što to možemo videti u Petoj Mojsijevoj 11:17 i Jakovljevoj 5:17. Četvrta Mojsijeva 16:30-34 pokazuje da Bog ponekad uzrokuje prirodne katastrofe kao osudu za greh. Knjiga Otkrovenja opisuje mnoge događaje koji se definitivno mogu opisati kao prirodne katastrofe Otkrivenje, poglavlja 6, 8, i 16. Da li je svaka prirodna katastrofa Božija kazna? Na isti način na koji Bog dozvoljava zlim ljudima da čine zla dela, Bog dopušta da zemlja odražava posledice greha na sve što je stvoreno. A tvorevina Božija potčinjena je ništavnosti ne svojevoljno, nego za volju onoga koji je potčinio, na nadu - da će i sama tvorevina biti oslobođena ropstva propadljivosti - za slobodu slave dece Božije. Možemo da shvatimo zašto se prirodne katastrofe dešavaju. Ono što ne možemo da shvatimo je zašto Bog dopušta da se one dogode. Zašto je Bog dozvolio da cunami u Aziji ubije preko 225,000 ljudi? Zašto je Bog dozvolio da Uragan Katrina uništi domove hiljade ljudi? Kao prvo, takav događaj potresa naše pouzdanje u ovaj život i tera nas da mislimo na večnost. Crkve su obično prepunjene posle katastrofa jer ljudi shvataju koliko je njihov život tanan i kako možemo da ga izgubimo u trenutku. Ono što znamo je sledeće: Bog je dobar! Mnoga zadivljujuća čuda se dešavaju tokom prirodnih katastrofa koja sprečavaju još veći gubitak života. Prirodne katastrofe podstiču milione ljudi da preocene svoje prioritete u životu. Stotine miliona dolara pomoći se pošalje ljudima koji su postradali. Hrišćanske službe imaju mogućnost da pomognu, posluže, posavetuju, mole se i vode ljude do spasonosne vere u Hrista! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete. Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima njihovim ćete ih prepoznati. Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer zaista kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrćica slova iz zakona, sigurno neće nestati a da se sve ne ostvari, stoga, ko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. I što naučava, to su zapovijedi ljudske. Vi ostavljate zapovijed Božju da držite predaju ljudsku. Niti svoga biserja bacajte pred da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: Dosita, kažem vam, ova sirota udovica je ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi oni su zapravo ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak. Idoli se egipatski tresu pred njim, srce Egipćanima očajava u grudima njihovim. Razbit ću osnove njihove. Oni će pitati idole i opsjenare, vračare i gatare. Okrutan kralj neka vlada nad njima, - veli svemogući Gospod nad vojskama. Rijeka će presahnuti do na dno. Potoci Nila postaju plitki i bez vode: trska se i sita posušiše. Koji razapinju mrežu u vodi, ginu. Gube lice koji grebenaju i tkaju. Ludi su savjeti mudrih savjetnika faraonovih. Neka ti jave i kažu, što je odlučio za Egipat Gospod nad vojskama! Prevareni su knezovi od Memfisa. Njihovi okružni knezovi zaveli su Egipat. Kad mu se god spomene ona, pada u tjeskobu zbog odluke, koju je Gospod nad vojskama naumio proti njemu. Jedan se od njih zove sunčani grad, 19 U onaj će dan biti žrtvenik Gospodnji usred zemlje Egipta i spomenstup Gospodnji na međi njezinoj. Kad zazovu Gospoda na tlačitelje, on će im poslati pomoćnika, da se bori za njih i da ih spasi. Tada će se oni obratiti Gospodu, i on će ih uslišavati i iscjeljivati. Na njemu opći Asirija s Egiptom i Egipat s Asirijom. Egipat služi zajedno s Asirijom Gospodu. Kad sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje. Sad poznajem dijelom, a tada ću poznati, kao što sam i poznat. Zato se Bog ne stidi nazivati se Bog njihov, jer im je pripravio grad. Jer mi ne bi dostalo vremena, kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jeftahi, Davidu, Samuelu i prorocima, 33 Koji vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34 Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše vojske tuđe; 35 žene primiše svoje mrtve uskrsnućem a drugi su bili pobijeni ne primivši oslobođenja, da dobiju bolje uskrsnuće; 36 A drugi pogrde i udarce podnesoše, pa još okove i tamnice; 37 Bili su kamenovani mučeni, prepiljeni, posječeni od mača pomriješe; obilazili su u ovčjim kožusima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti; 38 Kojih nije bio dostojan svijet; potucali se po pustinjama, po gorama i pučinama, i po Jamama zemaljskim. Martin Luter Protestantizam, sa katolicizmom i pravoslavljem, čini jednu od tri osnovne grane hrišćanstva. Pojam protestant obuhvata širok raspon teoloških i socijalnih perspektiva i vidova organizacije, ali je osnovno da protestantske crkve imaju korene u protestantskoj reformaciji katoličke crkve u Evropi 16. Naziv protestantizam dolazi od stava nekoliko knezova nemačkih država koji, u ime Luterove vere, protestuju na sastanku u Špejeru Speyer 1529. Istorijski presek nastanka protestantskog pokreta u Nemačkoj 31. Luter nije nameravao da stvori drugu crkvu, iako se sablaznio činjenicom da sama vlast Rimske crkve, koju posećuje 1510-1511, štiti i pomaže zloupotrebe sa indulgencijama oprosnicama radi smanjenja kazni u purgatorijumu čistilištu. Javno prikucavanje 95 teza na vrata crkve u Vitenbergu, uvlači ga u sukob sa Rimokatoličkom crkvom i vlastima, pred koje je pozivan da se izjasni 1518. Martin Luter piše Vavilonsko ropstvo Crkve. Iste godine papa Lav H 1513-1521 isključuje ga iz Rimske crkve, a 1521. Sabor u Vormsu osuđuje. Proteran od Frederika Saksonskog, Martin Luter se povlači u zamak Vartburg gde prevodi Novi Zavet na nemački i štampa ga 1534. U doba pobune seljaka 1524-1525 on podržava i prihvata njihov oštar stav. Na sastanku u Špajeru 1526. Luter je ponovo osuđen, ali knezovi nekih nemačkih država protive se progonu Protestanata. Na Saboru u Augsburgu 1530. Luter predstavlja osnovna učenja Reformacije: Autoritet Biblije Opravdanje verom Stvarno prisustvo Hristovo u Evharistiji protiv Urliha Cvinglija koji učaše da je Evharistija prosto sećanje. Martin Luter izlaže ova učenja u dva Katihizisa i u Šmalkaldškim člancima 1537. U ovom periodu Melanhton 1497-1560 je bio Luterov konstruktivan saradnik u Protestantskoj teološkoj propagandi, naročito u štampanju dela Loci Communes 1521. Razni protestantski pravci Martin Luter je otvorio put ne samo nizu teoloških sporova nego i velikom reformatorskom pokretu u celoj Evropi. Reformacija je uzela tri glavna pravca: Luteranstvo, u Nemačkoj, Skandinaviji i u centralnoj Evropi Kalvinizam, u Švajcarskoj, Francuskoj, Holandiji i Škotskoj Anglikanstvo u Engleskoj. Švajcarska U Švajcarskoj, Reformacija najpre prodire u Cirih, 1518. Za Cvinglija Reformacija ima društveni i nacionalni karakter, pa on priznaje sekularnoj vlasti pravo da se bavi crkvenim pitanjima. Umire u bici kod Kapela Kappel , braneći Cirih od katoličkih švajcarskih kantona. Žan Kalvin 1509-1564 — prognani Francuz koji se bavio ne samo teologijom Reformacije nego i organizovanjem zajednica na prezviterijanski način, gde je narod predstavljen preko prezvitera laika — uveo je Reformaciju u Ženevu. U Cirihu, reformacijski pokret dalje vodi Johan Hajnrih Bilinger Johann Heinrich Bullinger, 1504-1575 , a u Ženevi Teodor Beza 1519-1605. Francuska Pod Kalvinovim uticajem Reformacija prodire u Francusku još 1555. Holandija U Holandiju Reformacija stiže već 1523. Priroda predestinacije bila je predmet teološke rasprave koju je vodio Arminijus 1560-1609 , koji protivno Kalvinu drži da Bog želi da se svi ljudi spasu, a ne samo izbrani, pošto čovek ima stvarno slobodnu volju. Osuđeno na Saboru u Dortu 1618-1619 , Arminijevo učenje ipak je priznato 1795. Arhiepiskop kenterberijski Tomas Kranmer 1547-1553 uveo je Reformaciju u Englesku, gde se protestantski pokreti sa jevanđelskim karakterom behu pojavili još pod vođstvom Džona Viklifa 1320-1384. Tomas Kranmer osuđen je kao jeretik u Oksfordu 1556. Tomas Kranmer piše Pravila Anglikanske Crkve i Molitvenik. Kraljica Jelisaveta I 1558-1603 prihvata Reformaciju čuvajući pri tome osnovne strukture Katolicizma, kao što su episkopat i Liturgija. U Škotskoj Reformaciju je uveo Džon Noks 1505-1572 , koji 1561. Češka U Češkoj, Jan Hus 1369-1415 i Jeronim Praški već behu pripremili Reformaciju. Ali Luterov uticaj oseća se još 1524. Mađarska Mađarska je pretrpela oba uticaja: prvi luteranski Sabor drži se 1545, a kalvinistički 1557. Skandinavija U skandinavske zemlje Reformacija stiže 1527: Sabor u Upsali 1593. Kontrareformacija Protestantska Reformacija nije ostala bez odgovora Rimokatoličke Crkve. Sabor stavlja u definicije sholastičkog tipa katoličke doktrine osporavane od Lutera: opravdanje verom i delima, Sedam Tajni, celibat, čistilište, indulgenciju, transsubstancijaciju, vlast pape. Istorijski presek Protestantizma tokom vekova Sledećih vekova Protestantizam se ogleda u velikim teološkim sistemima, kakav je npr. Jedan od najvećih teologa protestantskog liberalizma jeste Fridrih Šlajermaher 1768-1834. Pod uticajem nemačkog filosofa Imanuela Kanta 1724-1804 - koji negira vrednost racionalnih dokaza i metafizičkih spekulacija za dokazivanje postojanja Boga jer religija ima samo moralnu osnovu - Šlajermaher smatra da je suština religije iskustvo, a ono se sastoji u osećanju apsolutne nezavisnosti od Boga. U ovoj epohi o teološkim pitanjima izjašnjavaju se i veliki filosofi. Ako za Kanta teologija ne može zameniti filosofiju, po Georgu V. Hegelu 1770-1831 , osnivaču apsolutnog idealizma, stvarnost ili svet jeste manifestovanje apsolutnoga Duha. Hristos je najviše manifestovanje božanskoga Duha koji se nalazi i u drugim oblicima i procesima sveta. Drugi protestanstki teolozi i istoričari ovoga pokreta jesu: Albreht Ričl 1822-1889 ; Valter Raušenbuš 1861-1918 , koji piše Teologiju za socijalno Jevanđelje, Alber Švajcer 1875-1965 , koji ponovo vraća u diskusiju kInjcep-ciju o Carstvu Božijem; i posebno Adolf fon Harnak 1851-1930 , pisac dela Suština hrišćanstva. Karl Bart, osnivač dijalektičke teologije, zauzi-ma čvrst stav protiv protestantskog liberalizma. U Komentaru na Rimljane 1919. Njegova dogmatika usredsređena je na ideju suverenosti Boga. Iz iste škole potiče i Emil Bruner 1889-1965. Rudolf Bultman 1884-1976 drži da Jevanđelja više iznose teologiju ili veru prvih opština nego što opisuju istorijska dela Isusa iz Nazareta. Istu liniju tumačenja prihvata i anglikanski episkop Dž. Harvi Koks The Secular City, 1966 tvrdi da se Bog danas manifestuje u procesima društvenih promena. Volfhart Panenberg, profesor iz Minhena, podržava istoričnost događaja opisanih u Novom Zavetu, a Jirgen Moltman iz Tibingena, poznat po delu Teologija nade 1965 , pokazuje društvene i socijalne implikacije Krsta Hristova. U Sjedinjenim Američkim Dravama Paul Tilih 1886-1965 objavljuje Sistematsku teologiju 1951, 1957. Po njoj, biblijska poruka treba da se tumači u kategorijama datog kulturnog konteksta, kako bi se mogle utanačiti njene praktičke implikacije. Najpoznatiji protestantski i katolički teolozi koji prihvataju metod kontekstualne teologije jesu: Gustavo Gutijerez Lima - Peru ; Huan Luis Segundo Montevideo - Urugvaj ; Hoze Migez Boninjo Buenos Aires - Argentina ; Hoze Porfirio Miranda Meksiko. Osnovne odlike Protestantskog učenja Nezavisno od svojih osnovnih težnji da reformiše sholastičku teologiju katoličke Crkve, Protestantizam je izneo na površinu nekoliko konfesionalnih posebnih učenja: Autoritet reči Božije. Svako učenje i hrišćanska praksa treba da se temelje na biblijskoj istini. Suprotno katoličkom učenju, da su Biblija i Tradicija izvori i norme vere, jednaki i paralelni, a da je Tradicija jedini zakoniti i nepogrešivi tumač Biblije, protestantizam odbacuje sve što nema čvrstu osnovu u Pismu. Ni Tradicija, ni autoritet pape, niti Crkva, ne mogu se smatrati posrednicima između vernika i Biblije. Biblija i Bog govore neposredno onima koji imaju veru, koja je dar. Jevanđelje blagodati dodeljuje se pokajanom verniku silom Duha Svetoga, propovedanjem reči. Načelno, Reformacija se digla protiv kontemplativnog misticizma, kao i protiv spekulativne i sholastičke teologije. Poznanje je ishod dvostrukog svedočenja: spoljašnjeg, biblijskim štivom, i unutrašnjeg, Duhom Svetim. Bog se ne može svesti ni na prirodu, ni na istoriju, niti na lično iskustvo, zato što Biblija govori o suverenitetu i veličanstvenosti Boga. Spasenje blagodaću Božijom ili opravdanje jedino verom. Vernik uživa izvesnost svoga izbora zato što je sam Hristos izabran od Boga. Vera je prihvatanje tog dara oproštaja koji Bog daje u ime Hri-stovo. Dela nisu uslov opravdanja ni dodatak veri, nego plod, dokaz opravdanja. Luter napada praksu indulgencija baš zbog toga što ona podseća na teologiju dobrih dela. On odbacuje posredništvo Djeve Marije i Svetih, kao i čistilište, molitvu za umrle i individualno ispovedanje grehova. Spasenje nije u odgovornosti čovekovog napora da ga zasluži, već u odgovornosti da ga izabere, dok je samo spasenje oproštenje i oslobođenje od greha Božje delo. Nevidljiva Crkva, ili Bogom izabrani narod, poznata je samo Bogu. Ona nema stalnu apostolsku strukturu ni služeće sveštenstvo. Ni sveštenik kao posrednik, ni Liturgija kao žrtva, ni učenje o transsubstancijaciji, ne nalaze se u Bibliji. Luter prihvata kao tajne koje je ustanovio Hristos samo krštenje i Evharistiju, a njih može vršiti svaki vernik, na osnovu sveopšteg sveštenstva. Laici imaju pravo da čitaju i tumače Bibliju, da uzimaju učešća u zajednici i u bogosluženju. Luter je za upotrebu nacionalnog jezika u bogosluženju. On je protiv klira kao sveštenstva i celibata sveštenika. Simvoli vere stare Crkve i učenja ustanovljena na Vaseljenskim Saborima nisu ništa drugo do istorijski oblici vere i stoga oni imaju sporednu vrednost za tumačenje Biblije. Načelno, Luter ne priznaje doktrinarnu crkvenu instancu papski magisterij za formalno nepogrešivu. U Šmalkaldškim pravilima 1537 on govori o tri drevna simvola vere: Apostolskom, Nikejskom i Halkidonskom. Melanhton prihvata tri ispovedanja vere kao i četiri Vaseljenska Sabora, a Kalvin preporučuje dogmate ovih Sabora. Učenje o oproštaju grehova i opravdanju verom nije ništa drugo do rezime učenja o suštini greha i paloj ljudskoj prirodi. Reformacija je metnula akcenat na nepopravljivu grešnost čoveka i na Adamovo čoveštvo koje je lišeno blagodati, a ne na novu sudbinu i novo čoveštvo u Hristu. Ontološki i kosmički aspekt iskupljenja u ovim učenjima nije jasan. Zato i protesšantska etika snažno naglašava ličnu pobožnost. Rezultati reformacije Bez jedinstvene strukture ni na ravni vere niti na planu crkvene organizacije, Reformacija je ohrabrila formiranje nezavisnih nekonformističkih grupa koje su se veoma lako odvajale od skoro osnovanih protestantskih crkava. Katoličanstvo ili katolicizam latinski catholicismus, od grčkog καθολικός, sveopći, univerzalni , kršćanski ogranak čiji je nauk definiran na dvadeset i jednom ekumenskom koncilu; vjeroispovijedni sustav Katoličke crkve. Uz pravoslavlje, protestantizam, monofizitizam i nestorijanizam glavna kršćanska konfesija ili vjeroispovijest. U nazivu je naznačena univerzalnost kršćanske evanđeoske poruke, namijenjene svakom čovjeku, narodu, jeziku, kulturi, civilizaciji i društvu, što je jedno od četiriju obilježja svake kršćanske crkve katolicitet. Ponekad se termin katočanstvo definira šire, da obuhvaća sve crkve koje imaju određeni nauk ili se deklariraju katoličkima, iako nisu u zajedništvu s papom. Polikarpa, biskupa Smirne danas Izmir u Turskoj , koji koristi tu riječ mnogo puta. Polikarp bio je učenik apostola Ivana i prijatelj sv. Uskoro su naziv, počeli koristiti i drugi teolozi i pisci. Vjerska zajednica Katolicizam je organiziran kao vidljiva Kršćanska Crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se krštenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U katolicizmu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička biskup, prezbiter, đakon , kanonska papa, ordinarij, dekan, župnik, kapelan i počasna kardinal, metropolit, nadbiskup, prelat, kanonik i prebendar. Katolička je crkva nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni je poglavar papa rimski biskup , koji uz pomoć Svete stolice i njezinih tijela upravlja sveopćom Crkvom, u zajedništvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama biskupije. Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadžupnici. Dekanati se dijele na župe, kojima upravljaju župnici, a pomažu im kapelani. Katolicizam je u drugome kršćanskom tisućljeću dalje raščlanjivao i precizirao svoj dogmatski nauk učenje o čistilištu, sakramentima, o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgrješnom začeću, papinoj nezabludivosti 1870. Precizno su definirane i po kanonskom pravu obvezne. Izvor su dogmi Sveto pismo i Predaja, a pri njihovu tumačenju u obzir se uzima vjernički osjećaj, teološko tumačenje i u konačnici crkveno učiteljstvo. Bogoštovlje U katoličkom kultu razlikuje se klanjanje latrija, adoracija , od dulije štovanje. Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo Bogu, dulija ili štovanje može se iskazivati i stvorenjima anđeli, sveci, slike, kipovi, relikvije. Posebna dulija iskazuje se Bogorodici hiperdulija. U središtu je katoličkog bogoštovlja klanjanje u duhu i istini štovanje Boga životom u duhu evanđelja , ali se bogoštovnim činima također pridaje velika važnost liturgija, euharistija, sakramenti. Bogoštovne čine obavlja sakramentalna hijerarhija biskup, prezbiter, đakon u uređenu bogoštovnom prostoru kapela, crkva, bazilika , u skladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Glavni su dijelovi crkvene godine korizma i advent, a nedjelja je dan počinka i obveznog prisustvovanja liturgiji misa. Glavni su Gospodnji blagdani Uskrs, Bogojavljenje, Božić, Trojstvo, Duhovi, marijanski Uznesenje na nebo Velika Gospa i Bezgrješno začeće, svetački Svi sveti. U katolicizmu se pridaje velika vrijednost sakralnoj umjetnosti crkvena glazba, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti , koja je uključena u bogoštovlje. Moral Prema katoličkom učenju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i božanska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoličkoj moralci bogoslovne krjeposti vjera, nada, ljubav i naravne ili stožerne krjeposti razboritost, pravednost, umjerenost i jakost komplementarne. Izvori su katoličkog morala Stari zavjet Dekalog, osobna odgovornost , Novi zavjet ljubav prema Bogu i bližnjemu te naravna etika. Sustavno ga proučava moralka, a potanje regulira u zajednici kanonsko pravo. Prekršaj morala je grijeh, koji može biti laki i teški, a teški se grijeh regulira sakramentom pokore ispovijed. Uz individualni moral u novije se vrijeme u katolicizmu naglašava i društveni moral. Duhovnost Pounutrašnjenje osnovnih vjerskih istina i moralnih načela prema katoličkom se vjerovanju događa na više načina. Liturgijsko-sakramentalna duhovnost namijenjena je svim vjernicima i prvi je i osnovni oblik duhovnosti u katolicizmu. Uz bogoštovnu funkciju liturgija i primanje sakramenata ima i duhovnu, osoban doživljaj vjerskih istina, odgoj savjesti u evanđeoskom duhu, te prosvjetljenje. Pučka pobožnost namijenjena je širim vjerničkim slojevima hodočašća, postovi, devetnice, križni put, krunica , a svrha joj je da se u pučkoj subkulturi i mentalitetu na primjeren način proživi kršćanska vjera. U katolicizmu je posebno naglašen asketsko-mistični put duhovnosti, koji je stoljećima nalazio svoj izraz u redovništvu. U katoličkom je redovništvu prevagnuo tip cenobitske zajednice, u kojoj se traga za skladom između kontemplacije i akcije, osobnoga duhovnog usavršavanja i djelovanja unutar šire zajednice i društva fizički i intelektualni rad, misijska djelatnost, školstvo, karitativna djelatnost. Tako se kroz povijest razvila benediktinska, cistercitska, karmelićanska, dominikanska, franjevačka i isusovačka duhovnost, a u novije vrijeme duhovnost raznih kongregacija i svjetovnih instituta. Katolička mistika nadahnjivala se novozavjetnim Ivan Evanđelist i Pavao i neoplatonističkim izvorima Pseudodionizije. Glavni su katolički mistici i mistični pisci Bernard iz Clairvauxa, sv. Hildegarda, Hugo iz Svetog Viktora, Rikard iz Svetog Viktora, sv. Franjo Asiški, Meister Eckhart, Ivan Tauler, Henrik Suzon, Ivan Gerson, I. U službi je katoličke duhovnosti bogata i raznolika sakralna umjetnost, duhovna Toma Kempenac, Marko Marulić, Ignacije Lojolski, Franjo Saleški, P. Berulle